Sad nemamo ni pare ni jare

Sad nemamo ni pare ni jare

U veoma kratkom periodu suočili smo se s katastrofalnom devastacijom domaćeg stočnog fonda, tako da je sve više štala i obora zabravljeno, bez naznake da će ikada biti otvoreni.

Godinama su domaći farmeri upozoravali na pogubnost prekomjernog uvoza, ali ih niko nije ni čuo ni slušao. A kako je meso iz Evrope preuzimalo primat na našim trpezama tako su domaći svinjari i govedari, jedni za drugima, dizali ruke od svog posla. Jer, čemu se mučiti i proizvoditi nešto što ne možeš prodati, zato što nije konkurentno jeftinijoj robi iz inostranstva?!

Ipak, mnogi naši stočari su gurali dalje, nadajući se da će vlasti napokon shvatiti značaj domaće proizvodnje hrane, te uvesti mjere koje će im omogućiti da rade i žive. Nažalost, to se ni do danas nije desilo.

Onda je došla epidemija korone, pa ova najnovija kriza, koja je sobom donijela nezapamćena poskupljenja energenata, đubriva, stočne hrane. To je presudilo da i oni optimističniji dignu ruke od tova, pa su naši svinjari samo ove godine poklali 10.000 krmača, od ukupno 30.000 koliko je bilo u RS. Negdje u isto vrijeme EU je, da bi osigurala dovoljno hrane za svoje stanovnike, počela da zabranjuje izvoz svinjetine.

Dakle, sad smo u poziciji da niti imamo svoga mesa, niti će ga biti dovoljno iz uvoza. A to znači samo jedno – neminovan skok njegove cijene, odnosno, opet pucanje po leđima običnog čovjeka koji, ionako, jedva sastavlja kraj s krajem.

Sad, naravno, ograničenje uvoza ne bi pilo vode, jer ga je sve manje, ali bi dobro došli veći podsticaji u koje domaći farmeri gledaju kao u posljednju slamku spasa. Govedari upozoravaju da je van pameti da, na primjer, poljoprivrednici u zemljama okruženja po grlu dobija 300 evra, a kod nas 150 KM.

Nije teško zaključiti da nikoga nije briga za našeg seljaka, zbog čega bi moglo da prisjedne i nama svima kad nas zadesi nestašica ili kad meso budemo još skuplje plaćali.

 

(Srpskainfo)

CATEGORIES
Share This