Ne zato što je neko u Vladi Srpske na vrijeme shvatio da nešto ne valja, nego zato što je javnost (čitajte Milorad Dodik) reagovala.
I upravo tu leži suština problema.
Danas se u Republici Srpskoj odluke očigledno ne donose kroz ozbiljne analize, stručne procjene i institucionalne procedure, već kroz test političke izdržljivosti u javnosti.
A šta je bio kamen spoticanja? Naizgled „sitnica“ – drastično povećanje participacije za liječenje. U prevodu: građani bi morali plaćati više da bi se liječili u sistemu koji jedva funkcioniše.
I sada dolazimo do ključnog pitanja: kako je moguće da ovakav prijedlog uopšte prođe kroz Vladu?
Gdje su bili silni stručnjaci, savjetnici, radne grupe, komisije koji bi morali procijeniti posljedice jedne ovakve odluke prije nego što ona ugleda svjetlo dana?
Jer ovo nije administrativni propust. Ovo nije lapsus. Ovo je ozbiljan simptom načina upravljanja sistemom.
Simptom vlasti koja zakone ne provjerava prije nego što ih pošalje u javnost, nego javnost koristi kao posljednji filter za političke greške. Ako prođe – prošlo je. Ako izazove revolt – povlači se i pravi se da ništa nije bilo.
A najvažnije pitanje ostaje bez odgovora: hoće li iko snositi odgovornost?
Jer ako se ovakvi potezi ponavljaju iz godine u godinu, možda je vrijeme da se ozbiljno razmisli o formiranju savjetodavnog tijela koje bi spriječilo ovakve kiksove.
Ne da bi se kočila vlast, nego da bi se spriječilo da građani svaki put budu pokusni kunići loših odluka.
“Kupljene diplome”
Ekonomista Zoran Pavlović, kaže da mi već imamo institucije i eksperte koji su uvijek raspoloženi za konsultacije.
-Kod nas se ljudi u resornim ministarstvima prilično komforno ponašaju sa činjenicom da vrlo malo ili nikako ne konsultuju struku. Ko je radio na kreiranju tog zakona? Da li su to ljudi od struke ili su to ljudi sa kupljenim diplomama? Koja god da je varijanta u pitanju, očigledno je da su to ljudi koji nisu kompetentni – jasan je Pavlović.
On kaže da, dada takav zakon napišu nekompententni ljudi, onda ne možete dobiti ništa bolje od onoga što smo dobili.
-Ne bi trebalo da bude samo kriv ministar Šeranić, tu bi moralo da radi ministarstvo pravde sa svojim stručnjacima, pa imamo i stručnjake u Ustavnom sudu. Postoji mnogo ljudi koji treba da budu uključeni u kreiranje jednog zakonskog akta, ma kakav on bio, a očigledno to ovdje nije slučaj – kaže Pavlović
Kada, nastavlja Pavlović, imate mogućnost korištenja ljudi od struke i nauke, onda je, kaže, glupost da to neko radi na svoju ruku.
– A mnogo štošta u Republici Srpskoj se tako radi – kaže on.
Rješenje
Pravnika Milko Grmuša, podsjeća da već nekoliko puta Vlada Republike Srpske izlazi sa nekim prijedlozima zakona i drugih akata koji su, najblaže rečeno, nesuvisli.
–Ja nisam siguran da je rješenje u savjetodavnom tijelu, nego mislim da je više rješenje u tome da institucije i organi unutar Vlade koji već postoje i koje građani plaćaju, rade svoj posao kako treba – kaže on.
Grmuša kaže da ljudi treba da znaju da mi imamo čitav niz institucija unutar sistema koje treba da kontrolišu, kako zakonitost akata koje Vlada predlaže i upućuje u proceduru, tako i njihovu svrsishodnost.
– Ako te sve komponente sistema dopuste da te stvari, koje nemaju smisla, dođu na dnevni red, to pokazuje da ne rade svoj posao ili da nisu kompetentni. Mislim da bi tu trebalo da se obrati pažnja. Najlakše bi bilo amnestirati odgovornosti one koji su plaćeni za svoj posao tako što ćemo uzeti savjetodavno tijelo koje će raditi njihov posao – rekao je Grmuša.
“Bolesna sredina”
Profesor ustavnog prava Milan Blagojević, kaže da takvo savjetodavno tijelo nije potrebno, zato što vlada, kao nosilac izvršne vlasti u sistemu parlamentarne demokratije, na kojoj počiva ustavno uređenje Republike Srpske kako propisuje Ustav Republike Srpske, jeste stručni, a ne samo politički organ.
– U tom smislu već postoje ministarstva i drugi organi javne uprave kao stručna i savjetodavna tijela, sa brojnim stručnim državnim službenicima kojima je glavni posao upravo to da primjenom svog stručnog znanja ukazuju u kom smjeru se trebaju, odnosno ne trebaju pravno normirati društveni odnosi kako bi bio poštovan Ustav Republike Srpske i Ustav BiH – kaže Blagojević.
On naglašava da problem nije u znanju, već u autoritarnom i autokratskom načinu vladanja od strane režima u Republici Srpskoj i nespremnosti postojećeg stručnog kadra u ministarstvima i drugim organima uprave da se odupre tome, zato što je, kako kaže, tom kadru jedino važno da ima posao i da prima platu svakog mjeseca.
– Zbog toga će odobravati i braniti svaku želju vladajućih, bez obzira na njenu neustavnost. Takvom izopačenom sistemu, u kojem se ne zna ko je gori, da li vladajući autokratski režim ili njegova državna uprava, ne bi pomogli ni najveći eksperti, nego bi i oni bili ubrzo inficirani virusom konformizma kojim je neizlječivo već zaražen administrativni kadar vlade, ili bi, u najboljem slučaju, pobjegli glavom bez obzira iz takve bolesne sredine – rekao je Blagojević.
