Česma 2026. Isti most, druga slika. Bivši predsjednik Srpske nonšalantno poziva mladog gradonačelnika Banjaluke da mu se pridruži na svečanom otvaranju, napokon izgrađenog, mosta. Gradonačelnik stoji po strani, kratko klima glavom i ostaje na svom mjestu.
I tako danas, manje-više, izgleda odnos Draška Stanivukovića i Milorada Dodika. Od ljubavi do mržnje. Od izbijanja uvreda iz usta i telefona iz ruku, preko zagrljaja i pomirljivih tonova, do teških riječi i uvreda. U posljednje vrijeme padaju razni epiteti, poput, recimo, „potrošenog kockara“ ili „političkog nedonoščeta“.
Kako je, umjesto “zasađenog” porodičnog stabla korupcije, ponikla čuvena simbioza i ko je nije dovoljno zalijevao, pa sada, bar na prvu, vene?
U narednim redovima ćemo se posjetiti kako se kroz godine mijenjao odnos Stanivukovića i Dodika.
Stanivuković je, poznato je svima, na samom početku svoje političke karijere, kidao asfalt u banjalučkih naseljima, ali i živce vladajućima u Srpskoj. U prvom redu, Dodiku.
Dobro je poznata epizoda iz restorana Narodne skupštine Republike Srpske, nastala 2019. godine, kada se Stanivuković, kao narodni poslanik, sukobio sa Dodikom.
Padale su oštre riječi, ali i psovke, od kojih nas danas dijeli svega nekoliko klikova na internet pretraživaču, zahvaljujući Stanivukoviću koji je, naravno, sve snimio.
U godinama koje su dolazile, Stanivuković je “rastao” – od narodnog poslanika, prešao je put do gradonačelnika Banjaluke, i još većeg trna u oku Dodiku, koji mu nije mogao oprostiti najveći grad Srpske. A, čini se, i neiskustvo. Tako je, u aprilu 2021. godine, Dodik jedva dočekao da prozove Stanivukovića, kada je na sastanak sa delegacijom Srbije, došao sa bubicom na reveru.

-Dijete Božje, to se uopšte tako ne radi, nije to ta priča, to ti je priča za video-igrice, a ne za ovo, što ti pokušavaš da sebe predstaviš kao gradonačelnika – govorio je Dodik.
Iste godine, u Parku “Petar Kočić”, trebalo je da izraste, sedam metara visoko, drvo korupcije.
-Stoji drvo sa tri stabla, u sredini Dodik, desno Radišič, lijevo Zeljković i sve grane svih njihovih firmi, svih miliona, svih kamiona, svih aviona, đedova rakija, mamina rakija…, sve će biti i stajaće u parku “Petar Kočić” narednih 365 dana, niko neće smjeti skloniti – govorio je tada Stanivuković.
Međutim, uskoro su se počele pojavljivati informacije da Dodik posjeduje kompromitujući materijal o Drašku Stanivukoviću, pa je, slučajno ili ne, umjesto stabla, rođena simbioza.
Dodik i Stanivuković su se, u periodu koji je uslijedio, mogli vidjeti kako “ruku pod ruku” otvaraju izgradnju mosta u Česmi, što smo i pomenuli na samom početku ovog teksta.

U junu 2022. godine, prvi put od kada je izabran za gradonačelnika, Stanivuković je održao sastanak sa rukovodstvom Republike Srpske. I tako je, kako se sam hvalio, pokazao političku zrelost.
Vremenom su oštre riječi potpuno utihnule. Prilikom otvaranja teniskog kompleksa u Banjaluci, Dodik je izrazio zadovoljstvo što radi sa Stanivukovićem.
-Da se ne bih bavio patetikom, gledam kako gradonačelnik govori, fino i saborno, i onda mislim kako je dobro da je gradonačelnik, inače da nije, on bi visio po ovim ogradama ovdje. U svakom slučaju, dobro je što zajedno radimo i da je sinergija Vlade i Grada dovela do ovog. Pošto ima onih koji kažu da je sinergija loša stvar, a ja mislim da je dobra – rekao je tom prilikom Dodik, dok se Stanivuković smješka.
U ovu godinu, Stanivuković i Dodik su ušli kao zakleti neprijatelji.
Jedan kao bivši, a malo i sadašnji predsjednik, a drugi s namjerom da bude, kako mnogi kažu, “Dodik, poslije Dodika”.
U šta će ovaj odnos, koji je onomad opoziciju Srpske koštao jedinstva, a Stanivukovića “pretvorio” u izdajnika, prerasti u narednom periodu? U neku novu simbiozu ili u politički rat bez milosti?
“Dodik poslije Dodika”
Politička analitičarka Tanja Topić, za Srpskainfo kaže da odnos Stanivukovića i Dodika podsjeća na odnos psa i mačke, ali samo ako ga posmatramo na površini kroz prizmu javnosti.
-Ali ima tu suptilnih poruka koje bacaju sjenku sumnje na iskrenost u njihovoj javnoj svađi, pa mislim da se bolje slažu kad se ugase reflektori. Stanivuković je u žaru političke borbe upadao na Dodikovo imanje, pravio porodično stablo, koje nikad nije postavio, ali i našao zajednički interes u poslovima “teniskih terena”, regulacionim planovima, saradnji sa firmama, koje je iznjedrio SNSD – kaže Topićeva.

Posebno ilustrativna slika tog odnosa, dodaje ona, bila je upravo ona na kojoj Dodik rukom poziva Stanivukovića da im se pridruži u otvaranju mosta u Česmi.
-Bila je to poruka da Stanivukoviću daju javno zeleno svjetlo da im priđe. Ovaj odnos vidim kao politički spektakl i performans namijenjen publici, i sve više će u izbornoj godini biti toga kako bi se prikazali kao ljuti protivnici. A iza te slike i očiju javnosti krije se ko zna šta, što ćemo otkriti kad izborni cirkus ode iz ovog grada – smatra ona.
Onaj pravi istinski odnos “suprotnih strana zauvijek” je, dodaje Topićeva, između Vlade Đajića i Draška Stanivukovića.
-Đajić je ispao iz političkih kombinacija SNSD, a Stanivukovic želi da grabi krupnim koracima ka fotelji koju Dodik suvereno drži decenijama. Tanka je linija između ljubavi i mržnje ako dođete do tačke u kojoj želite postati veći Dodik od Dodika – zaključila je ona.


