Kako su tada pisali federalni mediji, Miro je koristio oružje za koje, pazite sad, nije imao dozvolu. S druge strane, Tarik Prusac ubio je u Sarajevu svoju bivšu suprugu Elmu Godinjak iz službenog pištolja. On je radio u zaštitarskoj agenciji, a sama činjenica da je koristio oružje koje je, suprotno pravilima službe, iznio sa radnog mjesta, ukazuje na ozbiljan propust u protokolu zaduživanja i razduživanja naoružanja.
Svaki put nakon onih najtežih krivičnih djela slušamo istu priču, istu rečenicu: „kriv je pojedinac“. I naravno da jeste. Jer onaj ko povuče obarač nosi najveću odgovornost. Tu nema dileme. Ali pitanje koje uporno izbjegavamo i guramo pod tepih glasi : Kako je uopšte došao do oružja?
Koliko još ljudi bez dozvole hoda tako našim ulicama sa pištoljem za pojasom, dok se institucije prave da problem ne postoji? Koliko puta su komšije, poznanici ili čak policija znali da neko nosi oružje, prijeti, nasilno se ponaša, a reakcije nije bilo? Tek kad se desi ono najgore svi odjednom postanu „šokirani“. Svi se onda odjednom pitaju otkud sad to oružje.. Možeš misliti.
Ali posebno je opasno što je kod nas nošenje oružja za mnoge postalo stvar prestiža, slike moći i nekakvog „autoriteta“. Još opasnije je ćutanje okoline koja ga okružuje na to sve.. Ćutanje okoline koja uglavnom „ne želi probleme“ ili “neće da se miješa”. Ćutanje sistema koji reaguje tek kada više nema koga da se zaštiti.
A gdje su institucije? Čemu služe kontrole, ako ih uopšte ima, prevencija i zakoni ako ljudi bez dozvole mogu nositi oružje bez posljedica? Kako se nelegalno naoružanje tako lako cirkuliše? Ko uopšte kontroliše crno tržište? Ili ćemo i dalje čekati da se nekakva tragedija desi pa da naknadno otkrivamo da ipak „nije imao dozvolu za nošenje oružja“?
Najlakše je nakon svega reći da je riječ o izolovanom, pojedinačnom slučaju. Nije. Izolovan je samo trenutak pucnja. Sve prije toga je društveni i institucionalni problem. Sve prije toga je niz propusta i propuštenih reakcija.
A ako sistem nije reagovao na vrijeme, onda preuzima dio odgovornosti za ono što će se možda dogoditi sutra.
Srpskainfo
