Nastavljaju se nadmudrivanje i neiskreni odnosi unutar opozicije
Nakon jučerašnje sjednice Predsjedništva SDS jedino je jasno da se nadmudrivanje, razne blef-varijante i neiskrenost u odnosima nastavljaju, bez jasnog rješenja za izbore.
Različite opcije modaliteta izlaska na izbore su još uvijek u igri i nikome ništa nije jasno.
Još uvijek nema jasnog odgovora o kandidatima za inokosne pozicije i ostavljeno je da se to pitanje riješi između Branka Blanuše i Draška Stanivukovića. Rok je 31. maj. U opciji su oba kandidata, a navodno postoji najnovije aprilsko istraživanje po kojem Blanuša stoji bolje. Koliko je ono validno ili je dio političke igre, još uvijek je pod znakom pitanja, jer dolazi iz beogradske kuhinje – IPSOS-a. Sa te strane se može očekivati i presudna odluka o kandidatima.
Priče o zajedničkim listama svih izuzev stranke Za pravdu i red Nebojše Vukanovića i dalje je na snazi, a razmatra se opcija po kojoj bi ona bila pod nazivom SDS, koji se vraća na fabrička podešavanja kada je bio pokret srpskog naroda, a što je malo vjerovatno da bi bilo prihvatljivo za SSP Draška Stanivukovića. Ali je i ta mogućnost ostavljena kao otvorena, jer ona navodno garantuje povjerenje da neki neće nakon izbora okrenuti list. Što je opet samo po sebi neubjedljivo i nedovoljna garancija, imajući u vidu i raniju praksu pojedinačnih preleta.
SNSD je jasno postavio cilj za izbore u smislu dvotrećinske većine u NSRS i to će biti osnova postizbornih odnosa i trgovine tzv. papaka.
Ključ je u rukama Glavnog odbora
Svaka odluka koja se donese kao rezultat opozicionih dogovora u vrhu stranaka moraće na potvrdu na Glavni odbor tih stranaka, prije svega SDS.
Na jučerašnjoj sjednici Predsjedništva SDS nisu bili prisutni ni Milan Miličević ni Ljubiša Petrović, tako da je njihova grupacija u tom tijelu u manjini. Jer su neki kao Milan Petrović, Mladen Trivunović, pa i Jovica Radulović dijelom promijenili stranu.
Još uvijek je pod znakom pitanja ko ima većinu u Glavnom odboru SDS, Branko Blanuša ili Milan Miličević. Obojica za sada izbjegavaju direktnu konfrontaciju, ali ona neizbježno slijedi. Blanuša nema hrabrosti da iskoristi statutarnu mogućnost i izvrši dekooptiranje Miličevićevih kadrova u Glavnom odboru i imenuje svoje prijedloge, kako bi promijenio odnos snaga na svoju stranu. Miličevićev stil je od ranije da ne otvara karte i da koristi svoje pione u unutarstranačkim odnosima, a njih je sve manje. U toj grupi su za sada Nešković, Pandurević i Ljubiša Petrović, kao i šura Kovačević. Njihov spoljni igrač je Vukanović, koji je i najglasniji, a koji opet u svemu što se dešava u SDS gleda svoje interese.
Svi raspleti i rješenja su još uvijek na stolu i teško da mogu da budu pokriće za nerealni optimizam koji dolazi sa opozicione strane.
Ono što djeluje kao najrealnije jeste da je priča o zajedničkim listama teško izvodiva, a da se samo radi o tome kako da se pozicioniraju kao kandidati Stanivuković i Blanuša. Jer se po izbornim procedurama i rokovima prvo prijavljuju kandidati za inokosne pozicije, pa tek onda eventualne koalicije. Tako da sve zavisi od toga da li će Blanuša da prepusti Drašku kandidaturu za predsjednika RS. A to opet zavisi od instrukcija iz Beograda.
Potpuno je jasno da će se ovakvi odnosi unutar opozicije negativno odraziti na izborima i iskrenu podršku bilo kojem kandidatu. Te vrste trgovina sa kandidatima su poznata praksa od ranije i nisu nikakva novina. Uvijek se to svodilo na borbu za lične mandate.
Fenomen Bjelica
Jedina prava novost je promjena strane Milovana Cicka Bjelice, koji je počeo da na nekim internim grupama dijeli objave podrške studentima blokaderima, a protiv Aleksandra Vučića. Tako da je u politici sve moguće. Od nekadašnjeg najvećeg zagovornika i poštovaoca režima u Srbiji do agitatora studentskog pokreta – baš nevjerovatno šta sve politički i lični interesi naprave od ljudi! Njegov primjer možda najjasnije pokazuje koliko je ta grupacija, jer je on takođe dio grupe Milana Miličevića, iskreni protivnik Vučićevog režima.
Tako da više ništa ne možete uhvatiti ni za vrat ni za rep.
ISTOK
