Dok optužnice propadaju, tužioce ocjenjuju peticama

Tužilaštvo BiH je u decembru prošle godine podiglo optužnicu protiv Mustafe Gegaja zbog sumnje da je počinio ratni zločin. Sud BiH je vratio ovu optužnicu na doradu, ali je Tužilaštvo BiH onda povlači „radi sveobuhvatnije istrage“. Već odavno je praksa da se najveći broj optužnica podiže u zadnjem mjesecu krajem godine, a stručnjaci navode da se tako povećava norma. Problemi koje je OSCE detektovao još 2019. i danas su isti. Problem koji najbolje ilustruje način rada Tužilaštva BiH svakako je i slučaj Pandora.

Način rada Tužilaštva BiH najbolje ilustruje slučaj Pandora: 10 godina od pokretanja istraga i dvije godine od prvostepene presude postupajući tužilac je, nakon sugestije Apelacionog vijeća, u postupak uključio i suprugu Kemala Čauševića i to na osnovu zakonski odredbi koje predviđaju da se prilikom oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom na pretres poziva i osoba na koju je imovinska korist prenesena.

Prema Tužilaštvu BiH, Čauševića je oko 1,4 miliona KM nezakonito stečenog novca stavio u legalne tokove kupovinom više stanova i poslovnih prostora u centru Sarajeva, ali i nekoliko njiva. Ranije nisu tražili oduzimanje imovine od lica na koje je ona prenesena, što je u konkretnom slučaju supruga optuženog.

Žurnal u nastavku donosi kratki pregled predmeta Pandora:

Istraga je pokrenuta 2013. godine, kada je Čauševiću „zaleđena“ imovina, a najavljivana je kao jedan od najvažnijih slučajeva u poslijeratnoj BiH. Počela je hapšenjem 53 osobe, da bi četiri godine postupajući tužilac Dubravko Čampara optužio samo bivšeg direktora UIO BiH Kemala Čauševića i uvoznike tekstila Sedineta Karića i Anesa Sadikovića.
U julu 2017. počinje suđenje, Karić se odmah nagodio sa Tužilaštvom. Po sporazumu je osuđen na godinu zatvora.

U maju 2021. izrečena je prvostepena presuda – Čaušević je osuđen na jedinstvenu zatvorsku kaznu od devet godina zatvora i naloženo je oduzimanje imovine u vrijednosti od 1,7 miliona KM, a Sadiković zbog davanja dara na dvije godine zatvora.
U oktobru 2022. Apelaciono vijeće Suda BiH izriče drugostepenu presudu – dio presude kojom je proglašen krivim za primanje dara od uvoznika tekstila je potvrđen i kazna mu je povećana na pet i po godina zatvora, dok je osuđujući dio prvostepene presude za pranje novca i oduzimanje protipravno pribavljene imovinske koristi ukinut i određuje se novi pretres pred Apelacionim vijećem.

U decembru 2022. počeo je obnovljeni postupak u koji je, tek sad, uključena i Čauševićeva supruga Aida. U maju će biti iznesene završne riječi, nakon čega će se donijeti drugostepena presuda.

Već je postalo praksa da Tužilaštvo BiH najveći broj optužnica podiže zadnji mjesec u godini. Pravni stručnjaci, s kojima smo razgovarali, smatraju da je to radi podizanja norme, ali da tužioci malo računa vode o tome da li će te optužnice kasnije doživjeti sudski krah.

Slučaj Mustafe Gegaja – Optužnica protiv Gegaja podignuta je krajem decembra 2022. zbog sumnje da je počinio ratni zločin nad civilima srpske nacionalnosti na području sarajevskog naselja Hrasnica.

Ovo su objavili gotovo svi portali. Ali, za Žurnal je još početkom godine iz Suda BiH potvrđeno da je ova optužnica vraćena na doradu. Ni prva ni posljednja, reći će mnogi. Ali, ono što je neshvatljivo jeste da je Tužilaštvo BiH ovu optužnicu povuklo, kako kažu „s ciljem provođenja sveobuhvatnije istrage“.

Logičko pitanje je „zbog čega ova sveobuhvatnija istraga nije urađena i prije nego je ova optužnica uopšte i proslijeđena Sudu BiH na potvrđivanje“?

Još u izvještaju iz 2019. OSCE-a je detektovao da Tužilaštvo BiH ima loše optužnice jer ne ulažu dovoljno resursa, da je najčešći razlog zbog čega se optužnice vraćaju u pravnoj kvalifikaciji krivičnog djela, te da je jedan od uzroka problema nedovoljna saradnja i komunikacija između Suda i Tužilaštva BiH.

Problemi su isti i danas, četiri godine poslije.

Slučaj Respiratori – Za pohvalu je osuđujući dio presude jer nepobitna činjenica jeste da je nabavkom 100 kineskih respiratora ACM 812 A prekršen Zakon. Podsjetimo da su nepravomoćno za zloupotrebu položaja osuđeni premijer FBiH Fadil Novalić na četiri, direktor FUCZ Fahrudin Solak na šest i vlasnik Srebrene maline Fikret Hodžić na pet godina zatvora.

Ipak, veći dio optužnice postupajući tužioci nisu uspjeli dokazati i to krivična djela: udruživanje, pranje novca, primanje dara ili drugog oblika koristi radi trgovine uticajem, krivotvorenje službene isprave, krivotvorenje ili uništavanje poslovnih ili trgovačkih knjiga ili isprava i povreda obaveze vođenja trgovačkih ili poslovnih knjiga i sastavljanja financijiskih izvješća i njihovo falsifikovanje ili uništavanje.

Greška je, po mišljenju većeg broja pravnih stručanjaka, što su tužitelji uopšte ušli u optuženje bez prethodno urađene finansijske istrage.

Žurnal je i ranije pisao o predmetima koji su doživjeli sudski krah zbog lošeg rada tužioca.

Zvanične podatke o tome koji su to državni tužioci sa najvećim brojem oslobađajućih presuda ili odbijenih optužnica niko ne da. Od VSTV-a smo tražili i dobili podatke o ocjenama tužilaca Tužilaštva BiH, ali ne i ko su ti tužioci – imenom i prezimenom.

Saznali smo da je u 2019. od 52 tužitelja jedan je ocijenjen sa jedinicom, a jedan sa trojkom, četvorica sa četvorkom i ostalo su petice. Podsjetimo da su upravo za ovu godinu bile najžešće kritike na rad Tužilaštva BiH, od međunarodnih ali i domaćih, pravnih stručnjaka.

U 2020. nije bilo ocjenjivanja zbog pandemije, dok je u 2021. od 54 tužioca jedan ocijenjen sa jedinicom, dva sa trojkom, 25 sa četvorkom, a ostalo su petice.

Iz VSTV-a su nam odgovorili da „opšti principi nezavisnosti pravosuđa i nosilaca pravosudnih funkcija podrazumijevaju da pravila na kojima se temelji postupak ocjenjivanja treba biti podstupak javnosti“, ali da „pojedinačne ocjene u načelu trebaju ostati povjerljive“.

Ocjenjuju da se javni interes u ovom slučaju ostvaruje upravo dosljednom zaštitom ličnih podataka, a sve kako bi se osiguralo očuvanje integriteta pravosuđa i nezavisnosti nosilaca pravosudnih funkcija.

Dalje su nas „poučili“ da se ocjena rada poimenično određenog sudije ili tužioca zasniva na kompleksnom sistemu ocjenjivanja koji se može adekvatno razumjeti samo uz specifična znanja o sudskom ili tužilačkom poslu. Oni smatraju da bi razumijevanje takve ocjene zahtijevalo i objavljivanje i obrazlaganje svih kriterija i okolnosti koje su uzete u obzir prilikom određivanja konkretne ocjene, što se može odnositi i na krajnje line prilike nosioca pravosudne funkcije.

Nejasno je samo kako je VSTV iz našeg upita zaključio da uz ocjene nećemo objaviti kriterije i okolnosti koje se uzimaju prilikom određivanja ocjena, te kako su ocijenili da nismo u stanju razumjeti, kako kažu, „kompleksan sistem ocjenjivanja“.

( zurnal.info )