Hokej je u Rusiji najomiljeniji sport uz bok fudbalu, a prema političkom značaju još i važniji jer su u tom sportu bili među najboljima.
Nekada naprosto nepobjedivi, ponekad su im jedini konkurenti bili Česi i Slovaci, a susreti s Amerikancima bili su ona prava meta i strast. U društvenu memoriju i Amerikanaca i Rusa usjekla se jedna epska utakmica finalnog dijela hokejaškog turnira na Zimskim olimpijskim igrama 1980. godine u američkom Lejk Plesidu, odigrana na današnji dan, 22. februara. Utakmica je ušla u legendu pod nazivom Čudo na ledu.
Naime, tadašnja američka reprezentacija, sastavljena od igrača iz sveučilišta, nadigrala je u odlučujućoj utakmici turnira reprezentaciju SSSR, za koju i danas mnogi tvrde da je najbolji hokejaški tim svih vremena. Prvi sastav je bio Tretjak, Fetisov – Kasatonov, Makarov – Larionov – Krutov, a bili su tu još Petrov, Maljcev, Miškin, Bladeris, Harlamov, Mihajlov. Vodio ih je hokejaški mag Viktor Tihonov, čovjek koji je živio za hokej, a osim toga je bio vjerni pristalica i ljubimac režima.
Nekoliko mjeseci ranije je ta reprezentacija razbila ekipu NHL u Njujorku 6:0, a posljednji gol su dali s igračem manje.
Rusi su vladali ledom; od 1963. do 1979. čak 14 puta su bili svjetski šampioni (Čehoslovačka im je samo tri puta uspjela uzeti titulu), a od 1964. su četiri puta osvojili i zlato na Olimpijskim igrama.
S druge strane, igrači iz NHL, kanadsko-američke profesionalne lige, nisu mogli igrati na Olimpijskim igrama. Međutim, igrali su najbolji sveučilišni igrači iz kojih su se regrutovali hokejaši za NHL. Američki selektor je postao Herb Bruks, poznati sportski fanatik i vizionar, koji je prvo dobro proučio sovjetski način treninga i prvi put u američku reprezentaciju uveo gotovo spartansku disciplinu i fizičku pripremljenost.
Sovjeti su prije Lejk Plesida u prijateljskom pripremnom susretu razbili SAD u Njujorku 10:3, a u finalni dio olimpijskog turnira ušli su sa svih pet pobjeda u grupi i impresivnom gol-razlikom 51:11!
Napokon je stigao taj petak, 22. februara. Prva utakmica završnog dijela turnira. Ko pobijedi praktično je prvak. Šveđani i Finci, druga dva učesnika, ipak su bili tek ukras toj finalnoj grupi. Dvorana je bila puna. Deset hiljada navijača mahalo je američkim zastavama i vikalo “USA all the way”. Za Ruse to nije bio običan datum – to je bio dan sovjetske armije! Većina igrača je bila iz vojnog kluba CSKA, svi su imali činove, i to najmanje kapetana, a neki su bili i majori. U Moskvi su već bila kovertirana unapređenja, a ona znače bolju plaću, veći stan, devizne bonove za “posebne trgovine”, automobil preko reda, ljetovanje u crnomorskim partijskim ljetovalištima.
Početak susreta pokazao je da bi sve moglo biti prema očekivanju. Sovjeti su odmah došli u vođstvo, ali Amerikanci su “letjeli” po terenu. I danas, 35 godina nakon meča, jedan od najboljih ruskih igrača, Krutov, uvjeren je “da su Amerikanci bili dopingovani”. Prva trećina je završila 2:2, a sovjetski strateg Tihonov čini, kaže, pogrešku koja će ga proganjati cijeli život: mijenja najboljeg svjetskog golmana Vladislava Tretjaka, koji nije bio u nekoj formi, ali je još uvijek bio najbolji. Ušao je dobar, ali ipak ne tako suveren kao Tretjak, Vladimir Miškin.
– Nikada neću sebi oprostiti što sam poslušao svoje pomoćnike i izvukao Tretjaka. Kako sam bio glup – priznao bi potišteno kasnije u rijetkim prilikama kada je imao volju da govori o toj utakmici Tihonov.
Kasnije će potpuno odbacivati prisjećanja na tu utakmicu pa će i njegov unuk reći da voljeni djed ni s njim nije želio dijeliti tu svoju životnu traumu. I Tretjak mu to neće oprostiti.
– Tihonov je krivac za poraz. Zbog njegovog propusta nemam treću zlatnu olimpijsku medalju u svojoj vitrini – ponavljao je on.
Došla je i ključna treća trećina. Najmanje pet godina Sovjeti nisu izgubili treću trećinu! U nju su ušli s vođstvom 3:2. Međutim, uslijedio je fantastični preokret koji ulazi u istoriju. Amerikanci su prvo izjednačili, a zatim i preokrenuli rezultat.
Amerika je bila u transu. Ta pobjeda je slavljena i uspoređivana s onom Bobija Fišera nad Borisom Spaskim, a Sovjetima je to bila gorčina kao i nakon susreta iz Tamperea. Rusi su gledali statistiku i nisu mogli vjerovati – imali su 39 udaraca u okvir gola, nasuprot 16 američkih, a izgubili su. Statistika je prava, ali kao da je izašla ispod Pravdinog čekića, pisao je Jutarnji list prije devet godina.
Američki hokejaši su pobijedili 4:3 i upisali se u vječnost čak do te mjere da je tadašnji kapiten američke reprezentacije Majk Eruzione nedugo nakon toga, u svojim ranim 20-im godinama, napustio aktivno igranje hokeja smatrajući da nakon toga više nikad neće osvojiti ništa tako značajno jer je to bio apsolutni vrhunac karijere.
Ta napeta utakmica proglašena je najznačajnijim američkim sportskim događajem u 20. stoljeću i trećim najvažnijim događajem koji građani SAD pamte kao nešto što se najviše utkalo u njihovo nacionalno pamćenje, odmah nakon atentata na predsjednika Dona Kenedija u Dalasu 22. novembra 1963. te prvih koraka Nila Armstronga po površini Mjeseca 20. jula 1969. godine.
U Rusiji i danas smatraju da je to “najcrnji dan ruskog sporta”. Ta ih trauma proganja i muči i danas, nakon punih 44 godine. Naime, tada su to u obje zemlje doživjeli ne samo kao sportsku, nego i kao prvorazrednu političku pobjedu, odnosno poraz od blokovskih konkurenata.
Ostali događaji na današnji dan
1819. – Španija je ugovorom Adams-Onís prodala Floridu SAD-u za 5 miliona dolara;
1848. – U Parizu izbila revolucija izazvana privrednom krizom. Pod pritiskom ustanika kralj Luj Filip abdicira, a 24. februara je proglašena Druga republika, koja je opstala do decembra 1852, kada se Šarl Luj Napoleon proglasio za cara kao Napoleon III;
1924. – Italijanska vlada donijela Dekret o aneksiji Rijeke Italiji;
1980. – Izraelska vlada pustila u opticaj novu nacionalnu valutu šekel, koji je zamijenio izraelsku funtu;
1987. – Umro Endi Vorhol, američki slikar, novinar, filmski režiser i producent:
1993. – Savjet bezbjednosti UN odlučilo da pokrene tužbu protiv svih ratnih zločinaca osnivanjem Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, sa sjedištem u Hagu u Holandiji;
1994. – Rođena Antonija Bilić, srednjoškolska učenica iz sela Kričke, Hrvatska, čiji je nestanak, odnosno ubistvo 7.7.2011. godine izazvao spektakularnu policijsku akciju u Hrvatskoj i BiH;
1997. – Škotski naučnici u Rozlinu su objavili da je odrasla ovca Doli uspješno klonirana.
Srpskainfo
