Na vlasti sve go šljam, ološ i polusvijet
Već odavno se nalazimo u stanju duboke moralne hipokrizije koja se najočitije manifestuje na političkoj sceni, gdje vlada sve go šljam, ološ i polusvijet. Normalan svijet se na žalost povukao u stranu, a onaj nejbeskrupulozniji dio društva bez stida i obraza svim sredstvima grabi sve, od fotelja do para na svaki način. Da li smo dotakli dno ili ima još dublje?
Dovoljno je pogledati samo sastave novih vlada i biografija ljudi koji ih čine i sve će vam biti jasno. Svi oni koji su zadnjih godina politički „papkarili“ danas uživaju u benefitima svog nekaraktera. Cijela plejada političkih konvertita do moralnih nakaza sa kriminalnim dosijeima koji su danas zasjeli na različite pozicije. I upravljaju našim životima.
Vjerujemo da im ne treba pominjati imena, jer su ih prepuni mediji svaki dan.
Ovaj polusvijet se danas predstavlja kao tipična slika jednog društva. Mi smo je sami proizveli, nakon što su nas ovi sa strane malo ohrabrili.
Normalni i pametni ljudi su se kažu povukli u stranu ili odlaze. Ipak, ne može se pobjeći od jedne činjenice, za one koji su ostali na ovim prostorima, da naša djeca žive u takvom društvu i sistemu vrijednosti. Sa svim pogubnim posljedicama koje ih mogu zadesiti. Da li bar o tome razmišljamo?
Ima jedna mudra izreka koju bi možda trebali imati na umu, da je dno moralne dekadencije stanje u kojem se moral više ne dovodi u pitanje, jer je sve dozvoljeno i sve može pod kožu. Kada prestaje svaki otpor nemoralu, a više ništa ne predstavlja sablazan.
Da li je zaista normalno da se prihvati činjenica da npr. direktor Obavještajne agencije ucjenjuje politički vrh Sarajeva za homoseksualne orgije sa maloljetnicima u kojima su učestvovali i članovi nekih zapadnih ambasada? Ili da nakon odlazaka nekih viskokih međunarodnih funkcionera sa ovih prostora u frižiderima nalazimo mrtve mačke? Da li smo te morbidnosti tek tako zaboravili? Ili da nam za ministre dolaze prevejani kriminalci, ljudi sa problematičnim biografijama, kojima kriminalni dosije dođe kao preporuka, a ne prepreka za napredovanje ili imenovanje.
Jer nemojte zaboraviti, oni već sada očekuju od nas da im se divimo i da ih obožavamo, nakon što su nas pokupovali na izborima, glasanjem ili ćutanjem. Ako mislite ili još uvijek vjerujete da će neko sa strane da popravlja ovakve stvari grdno se varate. Jer je to sistem vrijednosti u kojem oni odavno odlično plivaju. I baš su im takvi slični potrebni ovdje.
Zato, ma koliko to teško bilo, sve je do nas samih!
ISTOK
