Pričajte sa svojom djecom, porodica je najvažnija

Pričajte sa svojom djecom, porodica je najvažnija

Porodica je baza u kojoj se djete razvija zato su roditelji najodgovorniji za to u šta im djeca izrastaju. Niko se ne rađa kao ubica, ali može da postane ugledajući se na pogrešne uzore, zato savremene porodice treba više da komuniciraju međusobno, poručili su sagovornici u emisiji Izazovi BN TV.

Krivce za tragične ishode treba tražiti u roditeljima, školi i centrima za socijalni rad, smatra neuropsihijatar Vasika Drašković. Ističe da je porodica baza u kojoj se djete razvija, ali da savremene ne funkcionišu na pravi način.

„Trka je za prestižom, zaradom, kupovinom bijesnih kola, vila, kojekakvih apartmana za djecu se nema vremena, a osnova i baza jedne zdrave ličnosti je u porodici. Od njenog rođenja pa do puberteta taj krizni period da dijete usvoji norme ponašanja koje su regularne, poštovane i cijenjene i neće dovesti do asocijalnih radnji i agresija do kojih je sad dovelo.“

Savremeni roditelji nemaju vremena za svoju djecu.

„Dođe na pregled i dovede dijete i da ga umiri da mu telefon ili tablet, igra igrice i ne mrda po sat vremena dijete od tri godine. Treba sa djecom raditi, razgovarati. Djecu treba savjetovati i upućivati, jer nisu zreli ni do 25 godine“, navodi Draškovićeva.

Potrebno je više psihologa u školama, a nastavni kadar treba da prati registruje promjene kod učenika. Društvo godinama gaji negativne vrijednosti, kaže psiholog  Ivana Boroja.

„Šta god se novo plasira mi prihvatamo. Kako smo prihvatili digitalizaciju? Tako što smo po automatizmu odmah djeci kupili telefone. Šestogodišnjaci nose telefone. Roditelji s ponosom gledaju na to kako djeca od 6 mjeseci skroluju po internetu, traže crtane, kucaju, a da se ne lažemo, to su djeca koja do četvrte ili pete godine ne razviju govor. Kada usvajamo nešto novo prvo bi trebalo da se edukujemo o tome šta su dobre, a šta loše strane. Mislim da je ovom problemu doprinjela digitalizacija.“

Problem je i to što roditelji kasno dovode djecu sa psihičkim teškoćama ljekaru.

„Ne prihvata da mu dijete nije u redu, da mu teba pomoći, jer ako mu treba pomoć, kako će oni to, pričaće okolina? Krije se i stavlja se pod tepih dok dijete totalno ne vrisne, e onda je kasno dovodi doktoru. To je indikacija kod većine“ kaže Vasika Drašković, neuropsihijatar.

Škole su dobile uputstva kako da djeluju u narednom periodu.

Učitelj Rade Simeunović ističe da su u narednoj sedmici zakazali vanredne roditeljske sastanke.

„Pojačana je saradnja sa Ministarstvom unutrašnjih psolova, obezbjeđenje škole podignuto je na maksimalan nivo. Naravno, ja mislim da to još uvijek nije dovoljno i da će se u narednom periodu krenuti u još bolje opremanje škola po pitanju bezbjednosnih uređaja, da ćemo imati metal detektore, da ćemo imati obučenije školske čuvare, pa i policajce ako treba, sve u cilju da nam se ne desi ovo što nam se desilo.“

Porodica kao osnovna ćelija društva treba ponovo da se digne na svoje noge, jer je to jeidni put da ka zdravom društvenom sistemu, zaključeno je u Izazovima.

(BN) Foto: BN

CATEGORIES
Share This