Mladi odlaze, a kompanije traže starije radnike
Da li je, možda u pitanju i nešto treće i plaćaju li sada država i poslodavci cijenu nebrige o mladima i nezaposlenim.
“Tražimo osobu sa 25 godina radnog iskustva”, oglas je za radno mjesto za koje toliko iskustvo nije nužno, a koji je uzburkao susjednu Hrvatsku. Nakon što se jedna djevojka pobunila, dobila je surovo iskren odgovor: Ne želimo mlade ljude, samo starije od 50 godina, makar i sa mnogo manje iskustva.
Pitali smo građane zašto i da li je to opravdano.
Neki zapošljavanje mlađih opravdavaju time da na mlađima svijet ostaje, da su sposobniji i okretniji, dok drugi za to ne nalaze opravdanje jer je, kažu, potrebno da i oni stariji od 50 rade.
U pojedinim kompanijama u BiH najbrojniji radnici su zreliji radnici od preko 50 godina. To je očekivano i vjerovatno će se sve češće tražiti upravo takvi radnici. Razlog je djelimično jasan: mladi odlaze iz BiH.
Međutim, ekonomista Admir Čavalić kaže da je trend, ne samo u BiH nego širom svijeta, da milenijum generacija ne može dugo da ostane na jednom radnom mjestu.
“Vrlo je teško zadržati mladog radnika na radom mjestu, bez obzira na uslove koje ponudite, duže od godinu dana. S druge strane, osobe koje napune 40 i više godina obično ne napuštaju BiH, tako da su dostupna radna snaga”, objašnjava Čavalić.
Da mladi imaju nove modele rada koji ne prate potrebe poslodavaca potvrđuju i poslodavci koji kažu da odavno nemaju mogućnost da biraju između dva radnika.
“Mi ne tražimo ni strije ni mlađe radnike jer znamo da nema ni jednih, ni drugih. Međutim, evidentno je da mlađi radnici imaju manje sposobnosti u smislu radnih navika i manje su zainteresovani za posao. Zato je radnik koji ima više od 35 ili 40 godina bolji radnik. To ne znači da ne primamo i mlađu radnu snagu”, kaže Saša Trivić iz Udruženja unije poslodavaca Republike Srpske.
Nužda zakon mijenja. Poslodavci se sada, dakle, najviše okreću zaboravljenim kategorijama za koje su nekad bili nezainteresovani. U nekim branšama je sve više penzionera, tamo gdje je to moguće, fizički i stručno.
“To je legalno i legitimno, a penzioneri su za poslodavce fiskalno isplativiji. Postoje zakonske odredbe po kojima dodatan rad penzionera koji su stekli uslove za penziju ne podliježe poreskim opterećenjima značajnog dijela poreza”, objašnjavaju Stanić i Čavalić.
Trivić tvrdi da penzionere zapošljavaju samo zbog nedostatka radne snage, a ne zbog olakšica. Građani za to krive i vlast i poslodavce jer su penzioneri, umjesto da uživaju u plodovima svog minulog rada, zbog niskih primanja prinuđeni da rade.
Bilo kako bilo, ono što nas sve zajedno vjerovatno očekuje u budućnosti stane u nekoliko riječi jednog oca čija kćerka nakon završenog fakulteta nije mogla da nađe posao u svojoj zemlji.
“Via Beč, ćao Republiko Srpska!”
(BN) Foto:BN
