Čajniče: Kada vrijeme stane, a budućnost nastupi

Vrijeme uvijek stane u ovim danima mjeseca juna. Zašto? Jer gradom šetaju dječaci i djevojčice, naši mali maturanti. Dječije bezbrižni, a opet trude se biti stariji nego što jesu i mogu biti.

Gledamo njih, i tada vrijeme staje. Ne postoji prošlost, sadašnjost i budućnost. Sve je sad odmah. Gledamo njih vidimo sva vremena koji su bila, jesu i biće. Gledamo njih vidimo sebe nekadašnje kakvi smo bili. Gledamo njih i vidimo djecu koju znamo cijeli život. Gledamo njih i vidimo budućnost koju će oni jednog dana stvarati.

Kao i svake godine nekim od njih smo dali priliku da kažu nešto. I evo njihovi izjava.

Krenućemo od braće blizanaca, Đurđevića.

Golman i napadač.

Luka Đurđević:
„Sada kada je sve gotovo, osjećam se uzbuđeno i pomalo nostalgično. Bilo je mnogo lijepih trenutaka, ali i dosta izazova. Drago mi je što sam završio osnovnu školu i s nestrpljenjem iščekujem nova iskustva u srednjoj školi. Ipak, neću zaboraviti uspomene koje smo zajedno stvarali kroz sve ove godine. Ovi trenuci zauvijek će ostati urezani u našim srcima. Želim da se zahvalim svima na predivnim momentima koje smo proveli zajedno u osnovnoj školi.“

Filip Đurđević:
„Dragi prijatelji, učitelji i roditelji. Danas završavamo jedno važno poglavlje u našim životima i opraštamo se od osnovne škole. Hvala svima koji su nas podržavali i pomagali nam da rastemo i učimo. Ove godine su bile ispunjene izazovima, ali i nezaboravnim trenucima i dragocjenim prijateljstvima. Sada se radujemo novim počecima i uzbuđeni smo zbog svega što nam budućnost donosi. Idemo dalje, hrabro i s osmijehom!“

Anastasija Stojanović:
„Tokom ovih dugih devet godina, naučili smo svašta naravno, ali i ispunili smo onaj drugi, po nama bitniji dio školovanja, a to je stvaranje prijateljstava. Nemam nešto mnogo da kazem, samo da se zahvalim svojim drugarima na divnim danima i još divnijim uspomenama, i nastavnicima za svo preneseno znanje i stečene vještine. Vidimo se u srednjoj školi!“

Anastasija Furtula:
„Odlazimo iz ove škole, a iza sebe ostavljamo sve uspomene. Tek sada vidimo koliko nam je sve priraslo srcu, i kako se brzo završila jedna divna epoha našeg života, a sa druge strane počinje nova, sa nekim novim iskustvima. Što se tiče daljeg školovanja planiram da upišem gimnaziju u Čajniču, i susrećem se sa nekim novim izazovima. Želim da se zahvalim svim nastavnicima što su nam pružili podršku i prenjeli mnogo znanja.“

Božidar Ćorsović:
„Godine su proletjele, ali su od nas stvorile jedan jak, složan tim koji veže pravo, iskreno prijateljstvo. Nadam se da se ono ovde ne završava, svojim drugarima želim sreću i uspjeh u budućem školovanju.“

Strahinja Kovačević:
„Nemam mnogo toga za reći. Otprilike svi su čekali ovo, možda je nekima žao i žele opet ovo proživjeti, ali što se mene tiče ne. Prvih pet razreda bilo je teški smor, dok kasnije opet i nije. Od svega samo se može istaći deveti razred ko najjači period od školovanja u Osnovnoj. I želio bih se zahvaliti samo Dušku Dačeviću što je svojim karakterom nasmijavao razred.“

Jakov Mašić:
„Želim se zahvaliti svima na predivnim godinama provedenim u ovoj osnovnoj školi. Bilo je to putovanje puno učenja, rasta i nezaboravnih trenutaka. Svaki dan proveden ovdje pomogao mi je da postanem osoba kakva sam danas.
Hvala učiteljima na strpljenju, znanju i podršci. Hvala prijateljima na smehu, druženju i zajedničkim uspomenama. Hvala roditeljima na ljubavi i ohrabrenju kroz sve ove godine.“

Miladin Tupeša, šampion svijeta inače:

„Hvala Bogu zavrsio sam osnovnu školu.“

Novak Ćuković:
„Svaki kraj je novi početak. Kraj osnovne škole jeste pomalo tužan, ali radujem se početku srednje. Svi govore da je srednja škola najbolji period u svačijem životu. Jedva čekam da otkrijem jesu li u pravu.“

Pavle Prijović:
„Srećan sam što polazim u srednju školu. Malo mi je žao što je završena osnovna, ali ne previše. Život ide dalje. Ne mogu reći da mi je žao što se rastajem od drugara, jer ovo je Čajniče i svi su oni tu blizu, vjerovatno u učionici pored.“

Sergej Dačević:
„Nije mi žao što se završila škola, samo mi je žao zbog drugova, ali se mi družimo i van škole. Upisujem ekonomsku.“

Bane Bjelogrlić:
„Najbezbrižniji period života je iza nas. U osnovnoj školi stekli smo znanje i prijateljstva za cijeli život. Ponijećemo kroz život najljepše uspomene iz tog perioda školovanja. Radujemo se i upisu u srednju školu. Nadam se da ćemo nastaviti da njegujemo prave vrijednosti i da ćemo steći nova znanja. Hvala svima koji su doprinijeli našem obrazovanju.“

Miljan Tadić:
„Žao mi je što se rastajem od drugova i drugarica. Ipak biće puno uspomena. Treniranje fudbala, stonog tenisa, igranje igrica, gledanje utakmica i još mnogo toga.“

Nađa Tadić:
„Tokom mog osnovnog školovanja, stekla sam mnogo znanja i prijateljstava. Iz osnovne škole nosim dosta lijepih uspomena i iskustava sa mojim prijateljima i nastavnicima. Nastavnici su uvijek bili tu da pruže podršku i savjete što mi je puno značilo. Ukupno gledajući, osnovna škola je bila vrijeme u kojem sam puno naučila, ali i vrijeme u kom sam se razvila kao osoba.“

Lara Bjelogrlić:
„Poslije mnogo lijepih trenutaka u školi, provedenih sa drugarima, došao je kraj. Uvijek ću se sjećati naših nestašluka, druženja, a pogotovo smijeha na časovima. Ovaj period, za koji svi kažu da je najljepši u životu, prošao je veoma brzo, a ja bih ga rado ponovila. Hvala svim učiteljima i nastavnicima što su nam prenijeli svoje znanje za budući život. Nastavljam svoje školovanje u Čajniču i upisujem gimnaziju.“

Ova djeca su divna, talentovana. Mali sportisti, šampioni, umjetnici, gejmeri. Mogu sve što požele samo trebaju podršku odraslih. Ništa više.

ISTOK