Bajina Bašta, Jadar, Srem i Republika Srpska opraštaju se od čuvenog profesora Nedeljka Neđe Matića (71): ČOVJEK SA SRCA DVA
U Užičkoj bolnici, sinoć se upokojio profesor Nedeljko Neđo Matić (71) iz Bajine Bašte, koji je, kao matematičar, pedagog, filozof i čovjekoljub ostavio dubok trag, ne samo u rodnom kraju, već i u Sremu, Jadru i Podrinju.
Riječ je o jednon od najuglednijih i profesora i ljudi u užičkom kraju, rođenom i odraslom u pitomoj Jagoštici, na granici Srbije i BiH, gdje je završio prva četiri razreda Osnovne škole, koju je nastavio i završio, kao najbolji đak, u Osnovnoj školi „Jovan Cvijić“ u Loznici, u gradu u kom je voljen i cijenjen i gdje živi dio njegove divne i časne familije
.Matić je ostao upamćen i kao jedan od najboljih učenika Gimnazije „Vuk Karadžić“ u Loznici, čiji su profesori ukazivali da će biti dostojan nasljednik nekadašnjeg ovdašnjeg gimnazijalca, profesora dr Milorada Bertolinija, legendarnog srpskog, jugoslovensog i svjetskog matematičara, koji je pokazao, pored ostalog, da ni kvadratne jednačine nisu bauk.
A, profesor Matić je baš umio da, na lijep, jednostavno savršen i jasan način, pokaže da matematika, zaista, nije bauk, već, kako je govorio, „sjajna prilika da se uđe i „plovi“ kroz život na način koji će biti i zanimljiv i dragocjen i lijep“. Otkriivao je generacijama đaka, prvo u Pećincima u Sremu, potom do penzije, u bajinobaštanskoj Gimnazije, a kasnije, gdje je najduže i radio u ovdašnjem Srednjoškolskom centru, sve mnoge tajne te nauke učinivši je dragim predmetom i onima koji nisu bili za nju talentovani.
Imao je, kažu njegove kolege i prijatelji, nevjerovatno prijatan prilaz svojim đacima, ali i kolegama i sugrađanima, koji su ga vazda poštovali i cijenili kao i mnogi stanovnici sa lijeve obale Drine, iz skelanskog kraja, kojima je predavao i njihovi roditelji. Imao je, uvijek, i vremena i takta i pažnje za najveće muke svojih đaka, uključujući one teške, u vrijeme rata u susjednoj BiH, u današnjem dijelu Republike Srpske.
Bio je zaljubljenik zavičaja, rodne Jagoštice, volio je da šeta, da uživa u božanstvenoj ljepoti zavičaja, da uvijek na novi način uživa u njima i da im se divi, ali i da u glavi, u toj divoti, vidi matematičke, logičke i filozofske visine do kojih je dosegao radom, znanjem i zalaganjem.
Bio je drag rođak, kum, komšija, prijatelj, sugrađanin, koji se posebno radovao što je njegova i mezimica njegove divne supruge Mire, Bojana otišla u „matematičke vode“ i što je stasala u jednog od najuglednih profesora matematike, ne samo u Srbiji, kao poznata i priznata profesorka u čuvenoj Matematičkoj gimnaziji u Beogradu. Radovao se svakom njenom kao i uspjesima njenih đaka, smatrajući da „nema ljepote življenja bez svijeta matematike“, uz podsjećanje na čuvene riječi na Delhijskom hramu: -Neka ne ulazi onaj ko ne zna matematiku i muziku“.
Otišao je brzo, kao da je žurio u carstvo nebesko da se što prije, sa tih visina, moli za svoje najbliže i sve one koje je volio, naravno i generacije svojoj đaka, kao čovjek koji je, kako kažu njegovi poznanici i prijatelji, bio tako dobar kao da je imao srca dva.
Nedeljko će biti sahranjen sutra na groblju u Bajinoj Bašti.
ISTOK
