Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je presudu koja bi mogla imati dugoročne posljedice po položaj pravoslavne zajednice u Turskoj i status Carigradske patrijaršije.

Sud je utvrdio da su turske vlasti prekršile prava dvojice pravoslavnih sveštenika kojima godinama nije bilo dozvoljeno da učestvuju u upravljanju grčko-pravoslavnim vakufima, odnosno ustanovama koje upravljaju crkvama, školama, bolnicama i drugom imovinom pravoslavne zajednice u Istanbulu.

Presuda dolazi nakon gotovo petnaest godina sudskog postupka i predstavlja jednu od najznačajnijih odluka Evropskog suda kada je riječ o pravima pravoslavnih hrišćana u Turskoj.

Osporeno tumačenje Lozanskog sporazuma

Turske vlasti su godinama tvrdile da sveštenici Carigradske patrijaršije ne mogu biti članovi uprava vakufa, pozivajući se na svoje tumačenje Lozanskog sporazuma iz 1923. godine.

Međutim, Sud u Strazburu zaključio je da takvo tumačenje nema dovoljno pravno utemeljenje i da predstavlja ograničavanje prava na slobodu vjeroispovijesti i ravnopravno učešće u životu vjerske zajednice.

Posebnu težinu odluci daje činjenica da je Sud utvrdio povredu člana 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji garantuje slobodu vjere i vjerskog organizovanja.

Važnost za Carigradsku patrijaršiju

Odluka se smatra velikom pobjedom za Carigradsku patrijaršiju, koja se decenijama suočava sa različitim administrativnim i pravnim ograničenjima u Turskoj.

Pravni predstavnici Patrijaršije ocijenili su presudu kao istorijsku, jer prvi put dovodi u pitanje praksu kojom su pravoslavni klirici bili isključivani iz upravljanja institucijama svoje zajednice.

Presuda bi mogla imati uticaj i na druge neriješene sporove koji se odnose na imovinu, upravljanje vakufima i položaj pravoslavnih manjina u Turskoj.

Šire posljedice za vjerske slobode

Ovaj slučaj prevazilazi okvire jednog pravnog spora. On otvara pitanje položaja vjerskih manjina u savremenoj Turskoj, ali i odnosa države prema istorijskim hrišćanskim zajednicama koje na prostoru današnje Turske postoje vijekovima.

Sud je u obrazloženju posebno naglasio da poštovanje vjerske i kulturne raznolikosti predstavlja jedan od temelja demokratskog društva.

Zbog toga se ova presuda već tumači kao važna poruka da se prava manjinskih zajednica ne mogu ograničavati proizvoljnim administrativnim tumačenjima ili političkim interesima.

Novi pritisak na Ankaru

Odluka Evropskog suda dolazi u trenutku kada se Turska već suočava sa kritikama dijela međunarodne javnosti zbog pitanja ljudskih prava, položaja manjina i slobode vjeroispovijesti.

Za Carigradsku patrijaršiju, koja i dalje predstavlja jedno od najvažnijih duhovnih središta pravoslavlja, ova presuda ima i simbolički i praktični značaj.

Ostaje da se vidi da li će turske vlasti u narednom periodu prilagoditi svoju praksu zahtjevima Evropskog suda i omogućiti punije učešće pravoslavnog klira u upravljanju institucijama svoje zajednice.

Jedno je sigurno – presuda iz Strazbura predstavlja važan presedan koji bi mogao uticati na buduće odnose između Turske, Carigradske patrijaršije i evropskih institucija.

ISTOK