Mitropolit Joanikije: Crkva se pokazala nepobjedivom ponajviše kad je bila gonjena

Prva nedjelja Svete četrdesetnice – Nedjelja pravoslavlja Svetom liturgijom i litijom proslavljena je danas na Cetinju. Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru služio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Mitropolit Joanikije, čestitajući praznik pobjede pravoslavnih nad jeresi ikonoborstva, podsjetio je da prvu nedjelju Svete četrdesetnice – Nedjelju pravoslavlja – takođe zovemo Čistom nedjeljom, jer posteći čistimo i duše i tijela od svake nečistoće, prljavštine, zlobe, pakosti, zavisti i od svega onoga što unižava ljudsko dostojanstvo i obnavljamo, postom i molitvom i Svetim tajnama, Božiju ikonu u sebi.

“I ova prva nedjelja je jedna mala pobjeda nad lošim navikama u našim životima, jer smo se potrudili ne samo da postimo tjelesno, da se uzdržimo od suviška hrane i zemaljskih zadovoljstava, nego smo postili i duhovni post, a on se sadrži baš u tome: da se oslobodimo od svake duševne prljavštine. I to je već jedna velika pobjeda, veoma značajna za naše spasenje. Nije to tako preveliki trud i nije teško izdržati, makar što se tiče tjelesnoga posta, ali je veoma spasonosno za naše duše i našu zajednicu. Jer kada postimo i kada se Bogu molimo, mi se Bogu približavamo i Njegovome životvornome naručju, a isto tako prevazilazimo naše međusobne nesporazume i približavamo se u duhu jedni drugima”, besjedio je Visokopreosvećeni.

Govoreći o ovoj prvoj nedjelji Velikoga posta – Nedjelji pobjede pravoslavlja, pobjede ikonopoštovanja nad ikonoborcima, kada je sredinom 9. vijeka, 843. godine, vaspostavljeno poštovanja ikona, Vladika se osvrnuo na prethodno, preko 100 godina, razaranje Crkve Božje iznutra, kada je neprijatelj roda ljudskog đavo posijao razdor u samoj Crkvi i raspravu da li treba poštovati svete ikone ili ne.

“A osnovni teološki, bogoslovski argument, dokaz, da treba poštovati svete ikone i da ih treba slikati je taj: Bog i Spasitelj naš vječni i nevidljivi, postao je vidljiv što je primio ljudsku prirodu i postao čovjek, radi nas i radi našega spasenja, da bi u ljudskoj prirodi i u ljudskom tijelu vidljivome, opipljivome, ustrojio naše spasenje. I ako je Bog postao vidljiv, onda možemo i da ga izobražavamo – Njegov lik na svetim ikonama.”

Crkva je braneći svete ikone, naglasio je, branila ikonu Božju u čovjeku, pravu istinitu vjeru, pravi obraz čovjekov, pravo dostojanstvo i na tome se zasniva ukrašavanje svetih hramova, kao i ukrašavanje naših duša:

“Pravoslavlje je sveta vjera, čista vjera, slatka vjera, ali i vjera koja ima svoju ljepotu, ljepotu duše i sjećanja, ljepotu misli, a tu ljepotu izobražavamo i na svetim ikonama, i ne samo ikonama nego i na freskama i svetim sasudima i u crkvenoj arhitekturi”, istakao je Mitropolit i kao primjer naveo svetogorske, vizantijske, srpske hramove iz doba Nemanjića, gdje vidimo da su hramovi ikonični. I spolja i iznutra su lijepo ukrašeni i pomažu sami izgled crkava i manastira, ali i našoj misli da se uzdigne prema Bogu. Zato je pravoslavlje branilo Božansku ljepotu i ljepotu svete vjere i pobijedilo, ne mačem i ognjem, ne silom, ne ratom, nego, istinom pravdom, trpljenjem, molitvom, ali i neostupnim držanjem istine i pravde Božje, Jevanđelja Božjega. Time, pojasnio je, sveta vjera uvijek pobjeđuje i zato je nepobjediva.

Dodao je dalje da se pokazalo i u naše vrijeme da je Crkva nepobjediva, kao što se pokazalo i u onim vremenima kada je Crkva bila gonjena, u vrijeme Nerona i drugih bezbožnih rimskih careva i u vrijeme ikonoboraca:

“Pokazala se nepobjedivom i kada je bila gonjena i od komunističkih vlasti, ponajviše u svetoj i velikoj Rusiji, a bilo je toga gonjenja i ovdje kod nas, i ubijanja sveštenika i monaha i vladika. I sve je to Crkva pregrmjela i preživjela, ali je kroz to i ojačala, po riječi prvih hrišćanskih propovjednika: da krv hrišćanska je sjeme za nove hrišćane. Krv mučenika je sjeme za nove hrišćane, tako se Crkva obnavlja.”

Na kraju svog obraćanja Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je poručio da se Crkva obnavlja i postom i molitvom i dobrim djelima, naročito svetim bogosluženjima, kao i mučeničkom krvlju te da će toga u istoriji biti uvijek.

“Dokle je svijeta i vijeka Crkva će biti u ovome svijetu kao kvasac, kao svjetlost, kao Božji blagoslov, kao Božje prisustvo, ali će i biti gonjena do skončanija svijeta i vijeka i pobijediće, zato što se Gospod Isus Hristos javio kao Pobjeditelj smrti i Spasitelj roda ljudskoga. Draga braćo i sestre, neka bude na zdravlje i na spasenje ovaj lijepi praznik toržestva pravoslavlja, toržestva svetih ikona, veliki predanjski praznik koji praznuje cijela pravoslavna vaseljena. I mi ovdje sabrani u malom broju, osjećamo tu radost i zajedništvo sa cijelom pravoslavnom vaseljenom.”

Po zaamovnoj molitvi, krenula je litija s ikonama sveštenstva i vjernog naroda od Cetinjskog manastira do crkve na Ćipuru, a po povratku ispred manastira pročitan je i Sinodik pravoslavlja.

Prije Liturgije Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je u čin ipođakona rukoproizveo monaha Lazara (Rondovića), sabrata Cetinjskog manastira.

 

Izvor: Mitropolija