Najveći broj žena i dalje uzima prezime supruga, budući da je u patrijarhatu duboko ukorijenjeno da se muškom linijom prenose krsna slava, zemlja i imovina, pa se i prezime nasljeđuje i prenosi.
U srpskoj patrijahalnoj kulturi, i prije i nakon Drugog svjetskog rata, se skoro podrazumijevalo da žena uzima muževo prezime.
Nastojalo da se rađaju samo muška djeca, koja bi nasljeđivala krsnu slavu, ognjište i prezime, a recidivi te prakse su veoma živi i danas. Upravo zbog toga žena, koja napušta svoju porodicu činom udaje i odlazi iz svog roditeljskog doma u drugu porodicu, što je jedan veoma bitan obred prelaza, ona faktički postaje član njegove porodice.
Žena tada prilazi ognjištu, ljubi kućna vrata te porodice, kako bi se “umilila” duhovima predaka familije u koju ulazi, a kako bi je oni primili i prihvatili kao ravnopravnog člana i kako bi imala jedan srećan život u toj kući. Sve vuče jedno drugo, pa i prezime.
Zakon je težio nekim savremenim vidicima, tako je postavljena mogućnost četiri varijante, koje čujemo na vjenčanjima: da oba supružnika zadrže svoje, da žena uzme muževljevo, da oba supružnika dodaju prezime onog drugog i da muž uzme ženino prezime.
Iako većina žena i dalje uzima muževljevo prezime, sve veći je broj žena koje svom djevojačkom prezimenu dodaju prezime muža, pa veoma često bivaju predmet podsmjeha i ljudi ih pežorativno zovu “intelektualke“. Na Redditu je nedavno započela rasprava o tome da li žena treba ili ne treba da uzima ili zadržava prezime, i ne nazire joj se kraj.
Pitanje je glasilo:
– Kako gledate na to kada žena zadrži svoje i uzme muževo prezime, kada zadrži samo svoje? Po meni jedina ispravna priča je da žena uzme muževo prezime i odrekne se svog?
Ovo su odgovori i konstatacije:
– Jedino ispravno je da zamijene prezimena, muž uzme ženino, žena muževljevo.
– Ja sam želio da žena zadrži svoje i srećom i ona je bila istog stava. Meni je totalna glupost mijenjanje prezimena, kao da neko mijenja identitet. Onda treba mijenjati sve dokumente. Bespotrebna birokratija.
– Ne bih pravio problem ni da je uzela moje ili dodala moje svom, to treba na kraju svako da odluči za sebe. Ako ti hoćeš još prije braka da donosiš za nju odluke umjesto nje, onda srećno joj bilo.
– Moj otac je bio sa mojom majkom 28 godina i nikad se nisu vjenčali, pred kraj njegovog života samo u crkvi su to uradili. A ona je sve vrijeme imala prezime pokojnog muža i bogme nikome nije smetalo i nije nikoga ni bilo briga.
– Vi muškarci (ne svi naravno) ste toliko osjetljivi na to prezime kao da ste svi bili iz plemićke porodice pa vam to znači zbog neke istorijske vrijednosti ili čega već. Aj da znate nešto više o vašim precima nego ne znate ni imena vaših prababa i pradeda, a o prezimenima da ni ne pričamo (osim ako oni nisu bili živi kad ste vi bili rođeni). Pričam za većinu ljudi u Srbiji, čast izuzecima.
– Osnovna biologija. Muškarac ima zadatak da širi lozu. Sramota za svaku lozu je da izgubi svoju granu, ili više njih. Pogotovo kod nas kojih ima 15-ak na svijetu sa istim prezimenom, gdje je gašenje loze neminovno kad sve ostale porodice rađaju žensku djecu.
– Kad već želiš da pokreneš onda i obrazloži. Što bi žena morala da se odrekne svog prezimena i identiteta?
– Čak i da je čovjek mog života, ako mi zatraži to – dobio bi šut kartu.
– Sve više ovakvih primjera viđam i mnogo mi je drago. Drugarica koja radi u školi kaže da ima osjetno više djece sa po dva prezimena.
– Meni je kul, na primer, kad bi moglo da se spaja… ‘naš ono k’o holivucke zvijezde… Brad & Angelina – Brangelina ili Kim & Kanye – Kimye, Ben Aflek & Dženifer Lopez – Benifer. Tako može, na primjer, Spasenija & Milojko – Spalojko, Gvozdenija & Stojan – Gvojan i slično… A prezime? Pa mora žena muževljevo d’ uzme, fala bogu.
– Da l’ je moguće da postoje ljudi kao ti koji osnovne stvari koje se nikad nisu dovodile u pitanje odjednom dovode? Otkad je svijeta i vijeka tako se radi i radiće se tako do kraja svijeta – napisao je jedan reditor i dobio odgovor: – Zar prezimena ne postoje u Srbiji tek 200 godina? Teško da je od svijeta i vijeka. Osim ako ne misliš da je svijet nastao prije dva vijeka.
– Svako je vlasnik svog imena i prezimena i ako želi može da ih promijeni. Nikoga ništa ne obavezuje. I žene i muškarci sami donose odluku kako će ubuduće da se prezivaju i niko nema pravo da se miješa u njihovu odluku. Zaboga, živite u 21. vijeku, a ne u kamenom dobu.
Nova.rs
