Ali, ima jedna činjenica. Veliki broj proizvoda u Hrvatskoj, kada govorimo o hrani, košta manje nego kod nas. I to onih proizvoda koje svakodnevno konzumiramo.
Da, dobro ste pročitali: manje. U isto vrijeme, prosječne plate u Hrvatskoj su, očigledno, i dalje veće. Molim?
Zbog visoke inflacije, ali i pritiska građana koji su bojkotovali kupovinu u domaćim marketima, Vlada Hrvatske odlučila je da na 70 proizvoda ograniči cijene. I to ne bilo kakve artikle, već one koji ljudi svakodnevno trebaju i konzumiraju. Pa su tu i brašno, ulje, tjestenina, oslić, kobacise, panceta, svježi sir, kafa, narandže…
I mi smo ograničili cijene, i to kakvih artikala!
U Srpskoj je na prodaju bez marže 30 proizvoda, a među njima marmelada, sok od paradajza, kečap, majonez, palenta, salama, pavlaka.
Iskreno, ko može da preživi bez kriške hljeba sa marmeladom i majoneze uz svaki obrok? Možda su naši računali da se zdravo može živjeti na palenti i pavlaci, uz par kapi kečapa.
Šta će nama neki komad mesa, riba ili narandža? I šta fali kulenu i goveđem naresku?
Da ne budemo previše strogi, mislili su naši na nas, pa su ograničili marže i na mlijeko, jogurt i pavlaku. A kod komšija ima i jaja, riže, smrznutog graška i mahuna, gaude, svinjskog vrata, mrkve, šarenog pasulja, kelja, kupusa…
Čemu razmišljati o osnovnim životnih namirnicama, kad imamo tako lux proizvode na svojoj listi. Šta nam je za komšijskim?
Mi možda možemo da organizujemo gurmanske večere sa palentom, majonezom i čajnom kobasicom za glavno jelo, a sok od paradajza da bude kao aperitiv. Da nam zavide i bog da nas vidi.
Autor: Željka Knežević
Srpskainfo