Dok oni broje milione, mi brojimo feninge

Dok oni broje milione, mi brojimo feninge

U „Životinjskoj farmi“ Džordž Orvel ogolio je mehanizme vlasti do zadnje koske.FOTO:

Obećanja, pa revolucija, pa onda tiha zamjena ideala privilegijama. Nije Orvel pisao o helikopterima, ali jeste o krevetu i obilju hrane.

U ovoj našoj napaćenoj stvarnosti, na prostoru Republike Srpske, pa hajde i šire, BiH, a može i još šire, kao da se ta priča nikada nije završila, samo je dobila novo poglavlje.

Dok Orvelova “farma” tone, svinje uvjeravaju životinje da je sve pod kontrolom. A kod nas, dok nestaju stotine miliona maraka narodnog novca bez epiloga, serviraju se simbolične mrvice, poput par feninga po litri goriva, kao dokaz brige. Serviraju nam se i istrage, bombastične optužnice. Kao da se narod može kupiti sitnišem koji mu je prethodno iz džepa izvučen.

Orvel je pisao o manipulaciji istinom, a danas gledamo kako se stvarnost savija kroz saopštenja i političke monologe.

Uništava se ono što pripada svima, šume, parkovi, javna dobra, ono što su generacije prije nas stvarale i odvajale od svojih usta. Ono što mi stvaramo i što ćemo ostaviti generacijama poslije nas zaslužuje poseban krug pakla. Armija kupljenih duša zaposlena po političkoj liniji u državnim firmama, odavno je počela osjećati sve privilegije svoga posla. Kako drugačije objasniti sumorne face napaćenih državnih službenika.

Sav taj kriminal prolazi nekažnjeno, uz buku dnevnopolitičkih prepucavanja koja služe da zagluše suštinu.

Na farmi su životinje radile, ćutale i vjerovale. Kod nas, ljudi rade, gledaju, komentarišu, ali rijetko prelaze granicu riječi. Kao da je cijeli sistem podešen da nas drži u ulozi posmatrača vlastite propasti. Ovce iz Orvelove priče bleje naučene parole, kod nas se one ponavljaju kroz medije, društvene mreže i kafanske rasprave, glasno, ali bez posljedica.

Najopasnija paralela nije ni u krađi, ni u licemjerstvu, nego u navici.

Kada nepravda postane svakodnevica, kada se milioni gube bez žestoke reakcije građana, a ne političara, kada se simbolične “olakšice” predstavljaju kao pobjede, tada farma više nije alegorija. Tada „farma“ postaje realnost.

Zato pitanje nije ko su danas svinje, a i to znamo vrlo dobro, nego koliko smo mi spremni da prestanemo biti nijeme životinje u priči koja se već odavno ne bi smjela ponavljati.

Autor: Nikola Morača/Srpskainfo

CATEGORIES
Share This