Kristijan Šmit – začetnik još jedne krize u BiH

I početkom ove sedmice stvari u BiH odvijale su se suviše dobro za Šmitov ukus. Zahvaljujući plodnim pregovorima partnera iz reda različitih naroda koji vrše vlast na zajedničkom nivou, BiH je nedavno sprovela niz reformi, što su lideri EU konstatovali 21. marta jednoglasno odobrivši početak pregovora sa BiH o članstvu u EU.

Šmit, penzionisani njemački političar, koji tvrdi da je međunarodni visoki predstavnik u BiH i da ima neograničenu moć da upravlja zemljom dekretima, očigledno je shvatio da je njegova nezakonita vladavina nad BiH – inače potpuno nespojiva sa kretanjem ove zemlje ka EU – u opasnosti. Kako je EU istakla u više navrata, „opsežna međunarodna supervizija nespojiva je sa evropskom budućnošću BiH“.

Šmit je znao da će izgubiti svoje lukrativne povlastice i diktatorsku moć ako nešto ne učini i poremeti povoljan pravac kretanja u BiH.

Šmit je, 26. marta, postupajući protivno jasno izraženim stavovima EU, objavio odluku kojom donosi 114 izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH. Šmit je znao da će odlukom izazvati duboku političku krizu u BiH, podriti dogovor stranaka koje zajednički vrše vlast na nivou BiH i skrenuti zemlju sa puta koji vodi ka članstvu u EU. Kao što je Šmit očekivao i namjeravao, odluka je duboko podijelila narode u BiH, gdje su srpski i hrvatski zvaničnici oštro odbacili ovo drsko kršenje suvereniteta i ustavnog poretka BiH, a bošnjački zvaničnici pozdravili nezakonitu odluku.

Šmitova želja da sačuva svoju unosnu poziciju i despotska ovlašćenja jedino je logično objašnjenje za nametanje amandmana na Izborni zakon. Nije bilo hitne potrebe za amandmanima, koji su bili predmet tekućih pregovora stranaka koje vrše vlast u BiH, a izbori na nivou BiH i entiteta održavaju se tek 2026. godine. Štaviše, BiH funkcioniše u okviru postojećeg Izbornog zakona više od 22 godine, tokom kojih posmatrači poput Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju dosljedno konstatuju da su izbori u BiH konkurentni i dobro organizovani dok četiri uzastopna visoka predstavnika nisu smatrala potrebnim da nameću amandmane koje je Šmit nametnuo. Apsolutno nije bilo potrebe mijenjati zakon po cijenu izazivanja političke krize, niti je bilo potrebe da se krši Ustav BiH i zaobilazi dogovor domaćih lidera o izbornim reformama.

Naravno, niko – a ponajmanje neizabrani stranac poput Šmita – nema zakonska ovlašćenja da odlukama donosi zakone u BiH. Ustav BiH povjerava donošenje zakona demokratskim institucijama BiH, a ne stranim penzionisanim političarima. Čak i da je Šmit legitimno imenovan na poziciju visokog predstavnika, ne bi imao takva diktatorska ovlašćenja. Dejtonski sporazum, koji je jedini izvor pravnih ovlašćenja visokog predstavnika, ni na jednom mjestu ne daje ni najmanji nagovještaj mogućnosti da visoki predstavnik odbaci demokratski Ustav BiH i oktroiše zakone.

Sada kada je izazvao krizu i omeo integraciju BiH u EU, Šmit će tvrditi da mora da zadrži svoj navodni status visokog predstavnika te shodno tome nastavi da uživa povlastice i koristi neograničeno pravo da upravlja BiH kako mu se ćefne. Standardna je taktika tiranina da izazove krizu i onda tvrdi da je upravo kriza dokaz nužnosti njegove tiranske vladavine.

U svojoj nesmotrenoj nepromišljenosti, Šmit BiH nije donio ništa osim problema niti je doprinio njenoj stabilnosti i prosperitetu. Do napretka koji su lideri u BiH ostvarili na evropskim integracijama, kakav god da bio, došlo je uprkos Šmitovom uplitanju, a ne zbog njegovog djelovanja.

Jedini ispravan potez EU i svih drugih članova međunarodne zajednice kojima je stalo do BiH i koji podržavaju njene evropske integracije je da, umjesto da daju podršku nezakonitoj i destabilizujućoj odluci Šmita, podrže domaće lidere u BiH koji su odbacili njegove nezakonite postupke i time suzbiju izvor serijskih kriza u BiH, zahtijevajući da Kancelarija visokog predstavnika bude odmah zatvorena.

Nezavisne