Prava poslastica za one koji se profesionalno bave kampanjama i političkim marketingom!
Draško Stanivuković je ponovo istjerao svoje u partiji, a to mu je pola puta. PDP je većinski bio prinuđen da mu potvrdi kandidaturu, iako su tri potpredsjednika bila protiv. To što je obećao da neće biti predsjednik stranke lijepo zvuči njegovim neistomišljenicima, ali nema nikakvog smisla. Ako neko, kako kažu, prekrši Statut, zašto ne bi i zaključke stranačkog Predsjedništva? Osim toga, ko ima veće pravo da vodi stranku od onog ko eventualno drugi put pobijedi u Banjaluci?
Uz sve što je raduckao, uz sve besplatne stvari kojima kupuje glasače i uz metode obezbjeđenja „sigurnih glasova“ koje je prepisao od SNSD, ima najmanju kvotu na kladionicama.
Jelena Trivić u igru ulazi previše lično i to može da bude najveći problem za nju. Njena opsesija Stanivukovićem prevazilazi čak i opozicionu opsesiju Dodikom. Od tolike galame ne čuju se rješenja, ne vide se čestiti kadrovi. Naprotiv, vide se pridošlice iz drugih partija. Međutim, ako tražite političara koji ni za milimetar nije korigovao političke poruke, onda je to ona. Doduše, nije ni bila u vlasti.
Nikola Šobot? Idealan kandidat, ali za zemlje razvijene demokratske kulture. Neispisana ploča koja čeka da bude popunjena najboljim osobinama političara. Uz ličnu želju, dozu harizme, brutalno dobar tim i podršku velike stranke – to je to. Prisjetimo se, SNSD je 2007. nestranačkog Rajka Kuzmanovića uspio da progura za predsjednika Republike, i to protiv Ognjena Tadića i Mladena Ivanića.
Da li je mašinerija i dalje dovoljno jaka da pobijedi bilo koga da kandiduju? Još važnije – da li će ovaj put svi u stranci i koaliciji da rade za Nikolu kao onomad za Rajka, ili za nekog drugog? Sumnja se. Titula “mangup izbora” je spremna, kandidata je mnogo.
