Sve o čemu su maštali, sve ka čemu su težili nestalo je u trenutku.
Dječak ubica (14) u školi “Vladislav Ribnikar” i Uroš Blažić (21) u selima Dubona i Malo Orašje otvorili su vatru i odlučili da porodici, prijateljima i poznanicima, ali i cijelom društvu naprave neizlječive rane, piše Blic.
Kao šamar realnosti od kojeg obraz i dalje bridi prihvatili smo ovu informaciju i tada je uslijedilo pitanje: “Šta sad?!”. Ubrzo su uslijedile reakcije, međutim, da li se i šta se promijenilo od tada?
Jutro, kao i svako do tada, 3.maja je većini u Srbiji počelo uobičajno. Djeca su se pozdravljala sa mamom, tatom, batom, sekom i kretala u školu, roditelji su išli na posao i sve je ličilo na jedan običan dan. Međutim, kada je na satu otkucalo 8.40 vrijeme kao da je stalo. Srbija je stala.
Rotacije su odzvanjale samim centrom grada. Policija i Hitna pomoć blokirale su ulice oko dvije elitne škole u Beogradu – Osnovne škole “Vladislav Ribikar” i Treće beogradske gimnazije.
Niko od roditelja koji je to jutro poslao odnosno odveo dijete u školu nije mogao ni da pomisli da će za manje od 40 minuta morati nazad.
Međutim, neki nikada više nisu videli svoje dijete, sestru ili brata. Izbezumljena lica roditelja, lutala su ulicama u nadi da će njihovo dijete izaći. Tek tada počele su da pristižu prve informacije o tome koliko ima povrijeđenih, ranjenih.
Uroš Blažić je toga dana otvorio vatru i nasumično pucao u ljude koje je vidio na ulici.
Srpskainfo
