Tamo gdje su se očekivale najveće tenzije, između opozicionara i policije, koja je taj skup dan ranije zvanično zabranila, nije ih bilo. Pripadnici MUP RS nisu uopšte primjećeni u blizini, izuzev uobičajenog obezbjeđenja Narodne skupštine. I nije ni bilo potrebe za tim, kako zbog mirne, demokratske atmosfere, tako i zbog činjenice da broj okupljenih nije predstavljao potencijalnu opasnost za bilo koga u vlasti.
Kao ni poznate parole o „kumu“ i njegovoj zgradi, borcima koji su ginuli za Srpsku, o ustanku naroda, pojedincu koji se stavio iznad Republike…
Iako su kao organizatori skupa prijavljeni klubovi SDS, PDP i liste Za pravdu i red, kakvu-takvu slavu su pobrali poslanici NF na čelu s predsjednicom Jelenom Trivić, koja je među građanima bila zvijezda večeri. Donekle i Nebojša Vukanović, naročito kada je obećao da će lično materijalno pomoći građanki koja je došla na skup da od opozicije traži posao.
Narodu su pročitani zaključci Narodne skupštine koje je SNSD pogazio, počev od posljednjeg koji kaže da se neće usvajati bilo koji zakon na nivou BiH dok se ne usvoji zakon o Ustavnom sudu BiH.
Dok je političarima i brojnim novinarima koji su pratili skup sve odavno jasno, postavlja se pitanje da li prosječan (opozicioni) glasač zna o čemu se tačno radi. Odnosno, da li je tema protesta formulisana tako da bude jasna i privlačna svakom ko se te večeri našao pred Narodnom skupštinom i – još važnije – da li je toliko važna da se zbog nje na ulicu pozivaju građani. Za razliku, recimo, od poskupljenja struje u RS preko koje je opozicija prešla bez ijednog skupa, sa izuzetkom nekoliko desetina pristalica koje je ispred ERS u Trebinju izveo Vukanović.
– Skupovi poput onog na platou ispred parlamenta Srpske, bili oni zabranjeni ili ne, tugine su tuge tuga – kaže za Srpskainfo novinar Goran Dakić.
Primjećuje da „na sirotinjskim sahranama ima više ljudi, čak i kad se eliminišu slučajni prolaznici“.
– Na onim posnim protestima ispred Narodne skupštine Republike Srpske neko je među opozicionim glavarima u pola glasa rekao: “Svi zajedno ne možemo mnogo, a kamoli ovako pocijepani”. Protesti su, naravno, izvanredna prilika da građani kažu šta misle o vlasti, ali SDS i PDP bi morali da nas uvjere da su kadri izvesti na ulicu bar 10.000 građana. Skupovi poput onog na platou ispred parlamenta Srpske, bili oni zabranjeni ili ne, tugine su tuge tuga. Ne znam šta je tragičnije: broj građana, pravdanje opozicionara kako je to zapravo odličan rezultat s obzirom na to da je skup zabranjen ili njihovo političko sljepilo – ocjenjuje Dakić.
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da je skupština na otvorenom, za naš politički mentalitet, neprijemčiv i nerazumljiv format, jer su naši građani navikli ili na klasične proteste ili politička slavlja pod šatorima.
Tanja Topić– Teme jesu razumljive, ali ako ostane na ovom jednom događaju, onda će biti pucanj u prazno. Mislim da među građanima nedostaje povjerenja u dosljednost opozicije, jer ne tako davno su najavljivali proteste gotovo svakodnevno i nakon prvog, i to uspješnog, sljedeći nismo vidjeli ni u tragovima. Potrebno je uložiti više energije da bi opozicija povratila povjerenje građana, koji su izmoreni stalnim političkim krizama i ekonomskim nedaćama da bi postali aktivni učesnici ovih procesa. Prevladava negdje generalno nepovjerenje i razočarenje u političare, ma na kojoj strani se nalazili – kaže Topićeva za Srpskainfo.
(Srpskainfo)
