Uintervjuu za Srpskainfo ambasador Soreka, između ostalog, ističe da je od 2007. do 2010. radio na ukidanju viznog režima te da pamti konstruktivan angažman Republike Srpske.
– Isto tako i kasnije, kada je BiH dobila status zemlje kandidata. Tako da je uloga Republike Srpske važna i želimo da se Republika Srpska ponovo angažuje na evropskom putu. To će biti i tema mojih sastanaka prilikom naredne posjete Banjaluci – kaže Soreka.
Da li ste imali sastanaka s predstavnicima Republike Srpske prilikom vaše posljednje posete Banjaluci?
Prije svega, uvijek mi je zadovoljstvo biti u Banjaluci. Više puta sam bio u posjeti u protekle gotovo dvije godine koliko sam u BiH. Bio sam i prošlog mjeseca i službeno se sastao s predstavnicima vlasti. Povodom Dana Evrope prvenstveno se susrećemo s Banjalučanima i stanovništvom šire regije. Razgovaramo na temu Evrope kao mirovnog projekta za dugoročnu stabilnost i prosperitet zemlje. Naravno da se radujem i službenim sastancima u predstojećim sedmicama.
Kako biste ocijenili trenutni stepen dostignuća BiH na putu prema Evropskoj uniji? Gdje se BiH trenutno nalazi?
Znate da su upravo prošle dvije godine od marta 2024. godine kada je BiH dobila zeleno svjetlo, pod određenim uslovima, za otvaranje pristupnih pregovora. Optimizam koji je tada bio na ulicama u zemlji, uključujući i u Republici Srpskoj, u blagom je padu. Moram reći da nismo tamo gdje bi željeli biti nakon dvije godine. Pogotovo u protekloj godini sa dramatičnim usporavanjem aktivnosti. Mi, kao Evropska unija, smo razočarani. Uložili smo jako puno napora da na prošloj sjednici Evropskog savjeta u decembru pokrenemo BiH u pravcu otvaranja pregovora. Međutim, kultura povjerenja, dijaloga i kompromisa među političkim subjektima je izgubljena prošle godine. Došlo je do raspada koalicije na nivou BiH i nije zabilježen napredak. Nadam se da još ima vremena prije izbora. Znam da izbori ovdje u BiH obično odvuku svu pažnju, ali protraćiti još jednu godinu nakon prošle godine bila bi prava šteta za zemlju, posebno sada kada ostatak regiona pravi iskorake. Ponosan sam i vjerovatno vam je poznato da je prije samo desetak dana Crna Gora započela sa izradom pregovaračkog sporazuma sa Evropskom unijom. Drugim riječima, konačno, u narednim mjesecima, a najviše za dvije godine, za nadati se da će Crna Gora postati članica Evropske unije. I drugi dobro napreduju, Albanija, ali i drugi regioni, poput Moldavije. Tako da je moja motivacija nastaviti poticati domaće vlasti i entitetske vlasti da urade sve u svojoj moći da im ne promakne ovaj voz – istorijski voz u procesu pristpanja.
Da li možete konkretno navesti krivce za usporavanje evropskog puta BiH u posljednjih par godina?
Znate, proces donošenja odluka u BiH je tako složen da je nemoguće ukazati na jednog pojedinca ili političkog subjekta. Mislim da ako nema povjerenja, a očigledno ga nema, i ako nema dijaloga, svi se trebaju vratiti za sto i razgovarati. Isto tako, svjedoci smo porasta antievropskog narativa kod pojedinih političkih subjekata. Žalim što to kažem, ali posebno je to slučaj ovdje u Republici Srpskoj. Jasno je da to utiče na kapacitete vlasti na nivou BiH da ostvare rezultate. Mi se nadamo da će se to promijeniti. Spremni smo da pružimo podršku, što i jeste moja uloga kao specijalnog predstavnika Evropske unije, da podržim dijalog, i uvijek sam spreman na rad sa onima kojima su interesi građana u prvom planu. Ipak, 73% građana ove zemlje, uključujući i većinu u Republici Srpskoj, želi Evropsku uniju. Dajte da razgovaramo o Evropskoj uniji i možemo sjesti i razgovarati sa svima.
Nedavno ste upozorili da BiH ostaje bez velikih finansijskih sredstava iz Evropske unije i iz Plana rasta. Možete li nam reći, konkretno, o kojim sumama se radi i šta je potrebno uraditi da bi se izbjegao takav scenario?
Da, i ja sam više istupao u javnosti jer sam i sam sve više frustriran. Zemlja je prošle godine postigla konsenzus za usvajanje Reformske agende u septembru. Svi smo se nadali da će vlasti na nivou BiH i entiteta započeti s potrebnim aktivnostima za njenu realizaciju. Međutim, sada, nakon osam mjeseci, malo toga se desilo. Rekao bih, praktično, gotovo ništa. Tek ove sedmice smo svjedoci da je Ministarstvo finansija i trezora konačno uputilo u javnu raspravu jedan od sporazuma koji treba biti usvojen i ratifikovan. Nadam se da je to signal želje vlasti za pomacima. Ako pomaka ne bude, posljedice su jasne i zato sam ja, kao i Evropska unija, jasno isticali posljedice. Bez djelovanja, sredstva izdvojena za BiH će neizbježno morati biti povučena i prebačena zemljama regiona koje ispunjavaju zadaću, ako mogu tako reći. Nažalost, još je prošle godine BiH već izgubila 108 miliona evra. Ukoliko se ništa ne desi u narednim mjesecima, dodatnih 373 miliona evra sredstava će se povući i dodijeliti zemljama koje ostvaruju mnogo bolje rezultate. Zašto se to dešava? Naime, ovo je proces koji se veže za urađeno. Uzmete reformu i njenu realizaciju prati značajan iznos sredstava. Ako to izostane, neizbježno imamo odgovornost prema svojim poreskim obaveznicima i sredstva moramo usmjeravati tamo gdje se reforme realizuju. Nije to nešto što želimo ali je neizbježno ako izostane djelovanje BiH. Nedjelovanje ima svoju cijenu.
Ukrajina, na primjer, koja je u ratu i koja je prije par godina bila sinonim za korupciju, danas je na pragu EU unije za razliku od BiH, koja to nije. Da li tu postoji pravda i da li EU unija gleda na sve kandidate za ulazak na isti način ili ne?
Dozvolite da vrlo decidno naglasim – nema dvostrukih standarda. Ukrajina je dobila zadatke i pored rata, vlada i ukrajinske vlasti ostvaruju rezultate. Odgovaraju na zahtjeve, tako da se uslovi ispunjavaju. Bosna i Hercegovina ima svoje zahtjeve koji se ne ispunjavaju. Tako da su standardi isti, ali je postupanje drugačije. Naravno da ste u pravu. Ukrajina ima vrlo važnu ulogu. Ali pristup koji se temelji na urađenom u okviru procesa pristupanja primjenjuje se na isti način i tamo i ovdje. Poenta je da se ponekad čini da mi, kao Evropska unija, želimo BiH pod okriljem Unije više nego što to želi BiH. Odnosno, barem njene vlasti. To ne ide tako. Integracije su kompleksan i dugoročan proces koji donosi prosperitet, donosi stabilnost ali mu je potrebno vlasništvo u zemlji koja teži članstvu. Ponekad čujem i da evropske integracije nisu uspješne. Ali, pogledajte zemlje koje su postale članice u protekle dvije decenije. Imate tu kontraargument. Pogledajte Rumuniju koja nije tako daleko odavde. Kada je postala članica, prihod po glavi stanovnika je iznosio 30% prosjeka Evropske unije. Sada su došli do 85%, a čak se i životni vijek produžio za deset godina. Govorimo o opipljivom prosperitetu. A sada je BiH na istom nivou gdje je Rumunija bila prije dvadeset godina. Dakle, razumijete da postoji potreba da vlasti preuzmu vlasništvo nad procesom, a mi smo tu da pomognemo.
Kada bi Republika Srpska i BiH mogli da uđu u Evropsku uniju, ako se ispune svi uslovi?
Uvijek sam optimista. Međutim, sada sam umjereni optimista, nakon dvije godine provedene u zemlji. Shvatio sam da je donošenje odluka izuzetno kompleksno i sve snage moraju uložiti napor, pod uslovom da vjeruju u Evropsku uniju, kao što vjeruju građani ove zemlje. Znate, ovih dana dok obilježavamo Dan Evrope, susrećem se s mnogim ljudima, ne samo političarima već istraživačima, preduzetnicima, mladima i iz tih susreta crpim motivaciju. Juče sam se s njima susretao u različitim prilikama i moja motivacija je dramatično porasla. Jednako kao i posvećenost. Tako da sam umjereni optimista i nadam se da će vlasti odgovoriti na poziv, prije svega, mladih ove zemlje. Isto tako, i mladi mogu tražiti odgovornost svojih političara, pogotovo u svjetlu predstojećih izbora. Tako da vam ne mogu reći datum ali mogu dati svoju ličnu i institucionalnu posvećenost da ćemo uraditi sve u svojoj moći da osiguramo da BiH ne propusti ovaj voz.
Srpskainfo
