Prema Dodikovim tvrdnjama, Brisel je „direktno prekršio Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju” time što su, kako navodi, prećutno odobravali „Šmitovu tiraniju” i finansirali OHR. Dodik u tome vidi kršenje demokratskih principa i vladavine prava iz člana 1. i 2. tog sporazuma, zbog čega je najavio aktiviranje „mehanizma spora” protiv EU.
Ipak, pravni okvir pokazuje znatno drugačiju sliku.
Dodik se poziva na mehanizam rješavanja sporova predviđen SSP-om. Prema pravilima, u slučaju neslaganja oko tumačenja sporazuma, strane se mogu obratiti zajedničkom Savjetu za stabilizaciju i pridruživanje, a u krajnjem slučaju i međunarodnoj arbitraži.
Međutim, ključna prepreka za ovakvu najavu je činjenica da Republika Srpska nije subjekt međunarodnog prava u ovom kontekstu, te ne može samostalno pokretati spor protiv Brisela, jer je SSP potpisan između države Bosne i Hercegovine i Evropske unije.
Da bi BiH zvanično pokrenula takav spor, odluka bi morala biti donesena konsenzusom u državnim institucijama, prije svega u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i Savjetu ministara BiH.
Takođe, podrška OHR-u ne predstavlja kršenje sporazuma. Za Evropsku uniju i međunarodnu zajednicu, podrška OHR-u i Savjetu za implementaciju mira (PIC) smatra se dijelom podrške Dejtonskom mirovnom sporazumu i ustavnom poretku Bosne i Hercegovine, a ne „tiranijom” kako to tvrdi Dodik.
I sam Dodik je, svjestan ograničenja ovakve inicijative, u nastavku ostavio prostor za političku interpretaciju.
– Ukoliko na to ne pristanu politički predstavnici druga dva naroda u zajedničkim institucijama, pitaćemo srpski narod šta misli o daljem pristupanju EU – poručio je.
Time, kako se ocjenjuje, njegova najava tužbe protiv Evropske unije dobija više politički nego pravni karakter, uz naglasak na retoriku o ugroženosti i odnosu prema evropskom putu Bosne i Hercegovine, piše Avaz.
