Sanja Doležal: Dobre pjesme su održale „Nove fosile“

Sanja Doležal, Marinko Colnago i Vladimir Kočiš Zec čine ovaj bend jedinstvenim i prepoznatljivim već godinama i obećavaju da će publici u Banjaluci prirediti veče za pamćenje, koje će biti prožeto vječnim melodijama i nezaboravnim hitovima sastava koji je omiljen kod svih generacija.

Tokom 54 godine na sceni osvojili su sve najvažnije diskografske nagrade, a vrlo su zapaženi bili i na inostranim festivalima i takmičenjima.  Posebno se ističe njihov nastup na „Evroviziji“ u Briselu 1987. godine sa pjesmom „Ja sam za ples“, koja je i danas veliki hit, kao i pjesme „Za dobra stara vremena“, „Da te ne volim“, „Reci mi tiho“, „Saša“, „Šuti moj dječače plavi“, „Sanja“, „Košulja plava“.

Sanja Doležal je dio benda od 1983. do 1991, te ponovno od 2005. godine i sa „Novim fosilima“ postigla je velike uspjehe, snimila albume prodate u stotine hiljada primjeraka i nastupala na rasprodatim koncertima širom svijeta.

O muzici, nastupu na Kastelu i prijateljstvu među članovima grupe u intervjuu za „Nezavisne“ govori upravo Doležalova, koja ne krije zadovoljstvo što će nakon dužeg vremena sa najboljim prijateljima posjetiti Banjaluku.

NN: „Novi fosili“ su bend koji ima nezaboravne i pjevljive hitove koje vole sve generacije. Koje pjesme su Vama najdraže i izazovu talas emocija kada ih publika pjeva sa vama u sinhronizaciji?

DOLEŽAL: Tijekom svih godina postojanja grupe napisano je i otpjevano jako puno pjesama, mnoge od njih su veliki hitovi koji traju desetljećima. Na našim koncertima publika pjeva od prve do zadnje pjesme. Definitivno najviše vole „Za dobra stara vremena“, „Milenu“, „Ja sam za ples“. Mnoge pjesme su mi drage i volim ih pjevati svaki put, a možda najviše osjećam pjesmu „Još te volim“, uz koju sam baš vezana. To je na neki način moja ispričana priča.

NN: U Banjaluci nastupate 10. juna, koliko je vremena prošlo od Vašeg zadnjeg susreta sa banjalučkom publikom?

DOLEŽAL: Uf, pokušavam se sjetiti, ali ne ide. U svakom slučaju jako davno smo bili s našom publikom u Banjaluci i zato se jako veselimo ponovnom susretu.

NN: Ove godine obilježavate 54 godine postojanja „Novih fosila“. Svjedoci smo bendova koji su se razilazili i nestali sa muzičke scene? Koja je tajna koja Vas drži na okupu?

DOLEŽAL: Uvijek kažem da nas drže zajedno pjesme. Bez dobrih pjesama, koje su i danas veliki hitovi, evergrini, teško da bismo još postojali. Uz to, toliko smo dugo zajedno da smo i najbolji prijatelji, zajedno smo prošli mnoge lijepe, sretne, ali i tužne trenutke. Sve nas je to neraskidivo povezalo.

NN: Nedavno je održana „Evrovizija“, da li pratite ovo takmičenje i da li se sjetite Vašeg nastupa u Briselu 1987. godine, kada ste sa pjesmom „Ja sam za ples“ osvojili četvrto mjesto?

DOLEŽAL: Odmalena pratim „Eurosong“, pa tako i ove godine, i uvijek se sjetim tih predivnih trenutaka u Briselu i, naravno, izvrsnog četvrtog mjesta. Svatko tko ode na „Eurosong“ svjestan je da je to velika odgovornost, jer predstavljaš svoju zemlju. Mi smo se nadali dobrom plasmanu i zaista smo bili sretni kad smo se tako visoko plasirali.

NN: Vaše starije pjesme kao da su napravljene po današnjim standardima i postavili ste nivo koji mnogi ne mogu preći. Šta je Vaše mišljenje, zašto više nema takvih pjesama i bendova?

DOLEŽAL: Danas ima jako puno vrhunskih, mladih glazbenika, ali mi se nekako čini da nema autora. Svi se povode za zapadnjačkim trendovima, pa je i glazba postala pomalo uniformirana.

NN: Imali ste pauzu za vrijeme ratnih dešavanja, kako je došlo do ponovnog okupljanja i da li je trebalo vremena da se ekipa ponovo uhoda?

DOLEŽAL: Kad smo se ponovno okupili 2005. godine, puno smo vježbali i danas se veselimo svakom koncertu kao mala djeca. Dobro se zabavljamo na bini i mislim da publika osjeti našu radost i veselje.

NN: Jeste li nostalgični za starim vremenima?

DOLEŽAL: Ne bih rekla da smo nostalgični, ali rado se sjetimo mladosti i nekih boljih vremena.