Šta je Dodikov cilj?
Politički profil Milorada Dodika je slika jednog vještog manipulatora i čovjeka spremnog na sve radi očuvanja pozicije od koje je stekao značajna lične benefite. Ipak, postavlja se pitanje šta je cilj njegovih sada vrlo riskantnih političkih odluka?
Rekli bismo, prije svega pokušaj da se dobije pregovaračka pozicija u kojoj bi se on nametnuo kao bitan igrač i pokušao da trguje sa svojim statusom, a koji je definitivno ugrožen presudom Suda BiH. Ono što on stavlja na pregovarački sto i sa čim trguje je sama Republika Srpska, koja iz cijele ove Dodikove opasne igre može da izađe kao najveći kolateral.
U jednoj ranijoj situaciji, kada je manipulisao referendumom u RS o Sudu i Tužilaštvu BiH, a onda i samim statusom RS, Dodik je isposlovao sagovornika u liku naivne Ketrin Ešton, da bi nakon njenog dolaska u Banjaluku slavodobitno odustao od referenduma i dobio šuplju priču o „strukturalnom dijalogu o pravosuđu“, a suštinski je sklonio predmet istrage o korupciji vezno za zgradu Vlade RS koje je tada sa Tužilaštva BiH prebačeno na Specijalno tužilaštvo RS, sa oslobađajućim epilogom.
Ipak, ova situacija je značajno ozbiljnija. U njoj je Dodik pokušao da predstavljanjem lažne prodrše od nekih velikih zemalja, pa i SAD, da slijedom presuda Suda BiH i osporavanja statusa visokog predstavnika, krene u opet maglovite secesionističke procese, rizikujući da bude optužen za državni udar. Pri tome je pokušavao da pošalje poruke dijaloga i traženja sagovornika, ali ga ovaj put nije dobio. Bošnjačka strana ga je izignorisala, svjesno i vješto ga gurajući u dublje blato i računajući da iz svega ovoga može da dobije određene unitarističke ustupke. Hrvatska strana je sa strane gurala Dodika i lukavo podržavala, opet računajući da preko njegovog djelovanja može izvući određene benefite za rješavanja statusa Hrvata u BiH.
Dakle, svaka strana ima neku svoju računicu, a Dodik očigledno sve više ostaje sam. Jedina podrška koja mu je dolazila iz Srbije, sada je dovedena u pitaje, jer je Aleksandar Vučić, pritisnut unutrašnjim problemima, odustao od planirane trodnevne sjednice Narodne skupštine Srbije, koja se trebala da održi upravo u vrijeme velikog studentskog protesta u Beogradu, a na koju je bio pozvan i Dodik, jer je upravo tema sjednice trebala da bude situacija u BiH.
Naravno da je Vučić preko situacije u BiH pokušao da skrene pažnju sa unutrašnjih problema, ali je taj plan očigledno propao i niko nije nasjeo na tu priču. Jedino što je Dodik donekle uspio jeste da stvori jednu atmosferu nesigurnosti unutra BiH i da značajnim dijelom skrene pažnju sa ozbiljnih ekonomskih i finansijskih problema u RS, kao i ozbiljnog pada standarda stanovništva. Ono se za sada ne bavi tim pitanjima, nego su sve oči javnosti uprte u Dodikove poteze, a neka istraživanja pokazuju i da njegov rejting raste, jer je uspio da se nametne kao žrtva pravosudnih procesa u BiH. Nacionalni strahovi još uvijek na ovom prostoru značajno utiču na stavove stanovništva. Proces autentičnog nacionalnog osvještenja će očigledno potrajati, a stavovi jalove opozicije ga nimalo ne pospješuju. Upravo obratno!
Sve u svemu, nakon cijelog ovog cirkusa, a posebno sa neuspješnim pokušajem promjene Ustava RS, ostaće samo jedno pitanje: da li će Dodik da dobije pregovaračku poziciju ili neće? Ono što on želi, a što je otvoreno rekao i predsjednik NSRS Nenad Stevandić, jeste nova međunarodna konferencija o BiH ili ono što se popularno zove Dejton 2. Za sada nema nikakvih naznaka da postoji spremnost za tako nešto, ali je izvjesno i veliko pitanje šta bi dobila Republika Srpska u njenom ishodu. Jer je potpuno jasno i srećna okolnost da u ovom momentu velikim svjetskim igračima otvaranje nove zone nestabilnosti u regionu Balkana nije cilj. Balkan nije u prioritetu njihovog interesa.
A što opet ne znači i da ne bio bio u slučaju eskalacije krize u BiH.
ISTOK
