SDS – stranka sa demokratskim kapacitetom

Grozničava borba za vlast i raspodjelu fotelja nakon Opštih izbora, u kojoj su neki otišli i ispod političkog dna u bolesnoj želji za vlašću, pravdajući to nekom vrstom „patriotizma“ i „žrtve, pokazala je samo dubinu moralne dekadencije našeg političkog miljea. Ipak, fenomen SDS koja je prošla sve oblike političkog pogroma, dugu fazu opozicionog statusa i sve vrste kriminalnih pritisaka Režima i trgovine „preletačima“, zaslužuje da mu se posveti pažnja.

Fenomen SDS – demokratija kao načelo

SDS je nesumnjivo stranka sa snažnim demokratskim kapacitetom i to je osnova na kojoj se ona održala u cijelom ovom periodu nakon rata, a koja je čini različitom od drugih stranka. Iako politički tvorac RS, najmanje je imala priliku da pokaže svoje pravo lice, jer je u vrlo kratkom periodu vršila vlast u punijem kapacitetu. Ono što je bez sumnje održalo SDS kao stranku jeste jedan broj lokalnih zajednica koje uporno i žilavo pružaju otpor i prkose Režimu.

SDS je stranka koja je promijenila 7 predsjednika od rata na ovamo i zadnja promjena u rukovodstvu stranke je rezultat prihvatanja odgovornosti rukovodstva stranke na čelu sa Mirkom Šarovićem, kao što od iste te odgovornosti nisu bježali ni Vukota Govedarica ili Mladen Bosić prije njega. Sličnih slučajeva u drugim strankama, a posebno strankama koje čine koaliciju na vlasti, gotovo da nema, a svaka smjena rukovodstva bi dovela u pitanje sam dalji opstanak tih stranaka. I to se najočiglednije pokazuje na primjeru DNS-a.

Pokušaji da se u nekim medijima smjena Šarovića predstavi kao rezultat lobističkih grupa unutar stranke jednostavno ne stoji i potpuno je jasno da je nedavna Skupština SDS iskazala nedvosmilen stav da je ta odgovornost posljedica lošeg izbornog rezultata, i stranke i njega kao kandidata, kao i lošeg rukovođenja strankom. Skupština SDS je pokazala snažan demokratski kapacitet te stranke i njeno jedinstvo, što je svakako ključna poruka, jer nikako ne bi bilo dobro za društvo u cjelini i za RS da se SDS kao glavna alternativa i vodeća opoziciona stranka uruši i izgubi status korektora jedne po svemu dugogodišnje loše vlasti u RS.

Promjena političke kulture i uopšte kulture dijaloga, u kojoj se različitosti neće shvatati kao poprište za bjesomučnu političku borbu, jeste nešto što je najprioritetnije za društvo i njegovo ozdravljenje. Politički diskurs kampanja mora da se promijeni i u njihovom centru mora da bude realni život građana. Odgovornost za tu promjenu imaju svakako stranke, ali i sami glasači. Jer će partokratija, nepotizam i stranački monopoli, kojima je stranačka knjižica jedini osnov da riješite svoje životne probleme, ali i da opstanete, na kraju da otjeraju sa ovih prostora i ono preostalo stanovništvo koje još uvijek ima neku nadu da ovdje vrijedi ostati i boriti se. Tu misiju danas ima opozicija u RS na čelu sa SDS.

SDS kao snažna alternativa Režimu

U svakom slučaju naredni period je veliki ispit za SDS i ujedno prilika da se na bolji način politički pozicionira kao autentična alternativa i stranka sa kredibilitetom. Da li će u tome uspjeti nakon što je promijenila gotovo cijelu rukovodeću strukturu ljudi ostaje da se vidi. Jer ono što je bilo kolebljivo i sklono političkom konvertitstvu je u značajnoj mjeri iščišćeno i prvi pozitivan znak je jedinstvo u Klubu SDS kada nijedan od poslanika te stranke prilikom glasanja za Dom naroda BiH nije popustio pred brojnim pritiscima vlasti da „proda“ svoj glas.

Ipak, pred SDS je težak period potpune konsolidacije, kako to najavljuje  njen v.d. predsjednik Milan Miličević, kada će se jasno pokazati da li ta stranka zaslužuje veću podršku glasača i da li će se predstaviti na pravi način kao alternativa Režimu. Prilika je utoliko povoljnija jer neće biti borbe za funkcije koja je uvijek ostavljala negativne posljedice ne unutarstranačke odnose i usmjeravala fokus političkog djelovanja u pogrešnom pravcu. Iako ne treba ni zanemariti ni činjenicu da dugogodišnje opozicioniranje smanjuje atraktivnost SDS, ali to niukoliko ne mora da bude limitirajući faktor. Naprotiv, jer je političko blato borbe za fotelje i dio vlasti u tolikoj mjeri kontaminiralo politički prostor i ogadilo ga glasačima, da bi svaka demonstracija različitosti bila dočekana kao šansa za ozdravljenje jednog bolesnog stanja društva u cjelini.

Drugačije rečeno, SDS je kao alternativa stanju neophodna i za nju su potrebni ljudi kojima se može vjerovati i koji imaju neke rezultate iza sebe. SDS tu priliku nikako ne treba da propusti, ali je vrijeme koje je pred nama ono rešeto koje će to i pokazati. Nisu dovoljne samo prazne riječi i nevjerodostojna retorika i tu poruku su glasači na posljednjim izborima, nezadovoljni vlašću, ali i opozicijom kao takvom, jasno rekli.

ISTOK