Novinari u Republici Srpskoj su u najgoroj situaciji nakon rata

Ono što se desilo s automobilima kolega Trifunovića i Morače zasad je samo imovina. Ko nam garantuje da nam se nakon lupanja automobila, možda kojeg razbijenog prozora na kući, stanu, neće desiti fizički napadi pa će uslijediti nešto što se svojevremeno desilo kolegi Vladimiru Kovačeviću?

Neoborivi vladalac, vrhovni autoritet u Republici Srpskoj, nedodirljivi građanin za pravosudne institucije, joker za tendere i zapošljavanja – Milorad Dodik, ipak ima svoju Ahilovu petu – novinare. Zato je ovih dana biti novinar u Republici Srpskoj teško i opasno.

Sezona lova na novinare je otvorena na teritoriji Republike Srpske. Prvo je to uradio MUP Republike Srpske privođenjem novinara Srpskainfo Nikole Morače kojem su oduzeli i telefon. Lov je nastavila Vlada Republike Srpske usvajanjem nacrta zakona prema kojem je sve što napišete o kriminalu i korupciji podložno krivičnom gonjenju i astronomskim novčanim kaznama ako sud potvrdi tumačenje tužilaštva da se radi o uvredi i kleveti. Lov je nastavio Milorad Dodik: premijer, predsjednik, sudija i tužilac u Republici Srpskoj uz uvrede Siniši Vukeliću, predsjedniku Kluba novinara Banja Luka i uredniku portala Capital. Dan kasnije oštećena je imovina novinara Morače i glavnog i odgovornog urednika magazina BUKA Aleksandra Trifunovića. Umjesto nedvosmislene osude, Dodik i sljedbenici kažu da imaju indicije da su to novinari sami sebi uradili. Njega MUP nije priveo zbog ometanja istrage.

Atmosfera linča novinara, atmosfera straha i lov na novinare ozračje je u kojoj rade novinari u Banjaluci i cijelom entitetu.

Predsjednik Udruženja građana ReStart Stefan Blagić za BUKU kaže da su unazad mjesec novinari u Republici Srpskoj postali ugrožena vrsta te da za to najveću odgovornost snosi vlast.

„Jer upravo je ona stvorila takvu atmosferu. Atmosferu odstrela novinara gdje se napad na novinare doživljava kao poželjan napad, a njihov uticaj u tom segmentu je zaista ogroman. Svaka vlast kreira pravce i politike u društvu, pa tako pravce i politike u ovom smjeru“, kaže Blagić.

Dodaje da je prisustvovao press konferenciji za novinare kada je novinar Aleksandar Trifunović rekao da ne smatra i ne kaže da je njegova imovina oštećena po instrukciju vlasti. Stoga je nejasno zašto Dodik i istomišljenici optužuju novinare da su to oni sami uradili kako bi naškodili SNSD-u.

„Izgleda da koga ti hljebom, on tebe kamenom. Tako to Dodik doživljava“, mišljenja je Blagić.

Novinar i komunikolog Mladen Bubonjić kaže da iako ne možemo sve „akcije“ dovesti u direktnu vezu s vlastima Republici Srpskoj, kao što je slučaj s oštećenjem auta Aleksandra Trifunovića i Nikole Morače (za sada nema dokaza ko je to učinio), indikativno je da čak i kad nisu eksplicitno umiješani, stvarajući atmosferu straha i linča u značajnoj mjeri doprinose stvaranju mogućnosti za napade.

“Ne samo na medije i novinare, nego i na sve ljude koji imaju drugačije mišljenje. Naravno, to nije novijeg datuma. Vladajući u Republici Srpskoj, predvođeni Miloradom Dodikom, godinama šire strah i netrpeljivost prema neistomišljenicima, prije svega prema nevladinom sektoru i nezavisnim medijima, stavljajući implicitne mete na njih. Pitanje je trenutka kada će neki „slobodni strijelac“, „pravedni osvetnik“, da ne prejudiciramo i izvlačimo zaključke bez dokaza pa da kažemo da su napadi možda instruisani, uzeti pravdu u svoje ruke i obračunati se sa „stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima“. Dešavalo se i ranije. Nažalost, dešavaće se i u budućnosti”, kaže Bubonjić.

Novinarka i direktorica Udruženja građana „Radnička solidarnost” Gordana Katana u komentaru za BUKU kaže da trenutno novinari u Republici Srpskoj proživljavaju možda najcrnje dane od okončanja rata.

„Dakle, svi oni novinari i sve one medijske kuće, a na kraju krajeva i aktivisti koji nisu na liniji mainstream politike odnosno režima Milorada Dodika, suočeni su, evo kao što i vidimo, ne samo s verbalnim napadima nego i napadima na njihovu imovinu. Onog trenutka kada smo digli glas protiv izmjena Krivičnog zakonika Republike Srpske i uvođenje verbalnog delikta odnosno kriminalizacije klevete, izloženi smo brojnim pritiscima i prijetnjama i samo je pitanje koliko dugo će ovo trajati jer ono što se desilo s automobilima kolega Trifunovića i Morače zasad je samo imovina. Ko nam garantuje da nam se nakon lupanja automobila, možda kojeg razbijenog prozora na kući, stanu, neće desiti fizički napadi pa će uslijediti nešto što se svojevremeno desilo kolegi Vladimiru Kovačeviću“, rekla je Katana za BUKU.

Posebno je zabrinuta što novinari nemaju mehanizme kojima bi se zaštitili. Uđe li zakon u parlamentarnu proceduru, uvjerena je, on će biti i usvojen.

Novinar i urednik portala Istinito.com Željko Raljić govoreći za BUKU kaže da su odavno novinari koji nisu u službi interesa Milorada Dodika i njegovog SNSD-a nedobrodošli u javnom prostoru Republike Srpske.

“U maniru najtvrđih komunističkih diktatora, Dodik i njegova medijska, paraobavještajna, pravosudna i mafijaška bulumenta, godinama se na razne načine obračunavaju sa svakom kritičkom mišlju, a naročito riječju. Podsjetiću da smo mi već imali pokušaj donošenja zakona o medijima u koji je bilo uključeno i tadašnje Udruženje novinara Republike Srpske. To je bio najsuptilniji vid pritiska na novinare i medije, po kojem su sami sebi trebali da iskopaju jamu. Sve ostalo je poznato: Dodikove uvrede, kletve, prijetnje, nipodaštavanje novinara… U skladu s tom agendom ponašaju se svi ostali, nižerangirani u sistemu vlasti. Zato se neki od nas godinama razvlače po sudovima, neki su dobili otkaze, trpili razne vrste pritisaka od strane partijskih i državnih struktura, sve do policije”, rekao je Raljić.

Optužbe na račun novinara Trifunovića i Morače da su možda sami sebi oštetili automobile Raljić ocjenjuje kao dio Dodikovog jeftinog populističkog pristupa politici i javnom mnijenju.

“On želi da javnost vidi naše kolege kao persone koje žele da se „proslave“ na konto problema koji su ih snašli. I u ovom slučaju on igra na kartu podjele unutar novinarske zajednice. Pokušava da ih prikaže kao problematične, sklone čak i tome da sami sebi izgrebu automobil kako bi privukli pažnju. On želi da se novinari međusobno dijele na one koji su „strani plaćenici“ i „domaći poslenici“. Novinar je novinar i njegova je uloga jasna: da kritički promišlja i tako se i postavlja prema svemu i svakom. E, sad, što se to nekom na vrhu društvene ljestvice ne dopada, to je već drugi par opanaka. Dodik ne voli „pametne“, voli samo poslušne koji misle njegovom glavom”, mišljenja je Raljić.

Politička analitičarka Tanja Topić smatra da vlast već decenijama nastoji da sve građane ugura u jedan kalup prema kojem bi jedinica mjere mišljenja, a time i stepena profesionalizma medija, novinara bio vođa.

“Ovdje je više nego jasno da je pobijedio boljševički pristup u poimanju demokratije, shvatanja uloge medija, kritičkog promišljanja društva. Podsjetiću i na reakcije ljudi iz političkog establišmenta, dijela novinara i medija (onih po mjeri vlastodržaca, a sad se jasno vidi da su on i jedini novinari koji pišu istinu, a nju određuju vladajući  dok su vi ostali spodobe i neprijatelji) na brojne uvrede izrečene prema novinarima, ženama, kritičarima društva sa političke govornice. I ta reakcija je bila poražavajuća, stranačke funkcionerke se smiju stranačkom šefu dok kroz blato valja žene i novinarke jer ne odgovaraju idealnom tipu politički skrojene žene ovdje i što one nisu meta napada”, kaže Topić za BUKU.

Kao društvo smo, kaže Topić, oguglali na rezultate istraživanja prema kojima više od decenije svaki treći ispitanik u Republici Srpskoj smatra da novinare treba tući.

“Te iste novinare, koji uglavnom iznose probleme tih istih malih ljudi, čiji glas nikada ne bi dopro u javnost  izlažući sopstvene porodice događajima s kojima se suočio novinar Vladimir Kovačević, a nedavno i Nikola Morača i Aleksandar Trifunović. Politička javnost u Republici Srpskoj decenijama funkcioniše prema maksimi nekadašnjeg predsjednika Rajka Kuzmanovića “Svi smo Mile”, da bi se istovremeno sa tim trendom od strane uglavnom tih istih graditelja kulta ličnosti razvio antipod prema kojem su svi ostali spodobe. I to frustrirane. U vrijednosnom smislu od posebnog i neprocjenjivog značaja u ovom trenutku je biti na strani spodoba.  Da zaokružim, vlast je krenula u obračun s novinarima (nepodobnim, nikako sa svojim), hoće da se s njima obračuna i pokaže im ko je gazda u našoj kući”, mišljenja je Topić.

Dodaje da smo svi kao građani svojom gromoglasnom šutnjom doveli do ovog stanja, tako da nema razlike između onog ko je uzeo šarafciger u ruke i uništio (ne išarao, šaranje dođe kao zaigrana umjetnička kreacija) i anonimnih junaka koji vrište s društvenih mreža likujući jer su spodobe “dobile šta su zaslužile”.

“Na kraju moram da kažem kako sam posebno tužna nakon fizičkih napada na privatnu imovinu Trifunovića i Morače, a tu tugu vučem od pokušaja ubistva Vladimira Kovačevića”, dodaje Topić.

Zašto Dodiku smetaju novinari?

Umjesto projektima, zakonima kojima olakšava život građana, reformskim zakonima, Dodik se bavi novinarima. Opsesija ovom profesijom mora imati pozadinu. Naše sagovornike pitamo – koju?

„Pošto nema niko drugi da mu pravi smetnje jer opozicije u Republici Srpskoj gotovo pa i nema, Dodik se ustremio na jedine osobe koje doživljava kao političke protivnike, što je apsurd, a to su novinari. Novinari nisu ničiji političkih protivnici, novinari rade svoj posao kakav takav“, stava je Blagić.

Bubonjić smatra da Dodiku, samim tim i vlastima, ne smetaju samo novinari

nego i svi slobodnomisleći ljudi suprotnih stavova.

“Zato što narušavaju dominantnu narativnu matricu „pravovjerne borbe za istinu“, na kojoj vlast insistira godinama. U toj „borbi“ se možda ponekad „potkrade“ koji namješteni tender ili neka druga koruptivna ili kriminalna radnja, koju vlast želi da prikrije. Te negativne tendencije nezavisni mediji otkrivaju rušeći sliku „poštenih i pravednih boraca za narod“. Zato im i smetaju. Zato ih i proglašavaju za izdajnike”, mišljenja je Bubonjić.

Ruku na srce, Dodiku ne smetaju svi novinari. Njegovi, naprimjer.

„Dodik nema ništa protiv novinara koje je skrojio po vlastitoj mjeri. On se kao istinski demokrata, čovjek koji poštuje sve različitosti, pa tako i različitost mišljenja, trudi da odbjegle i zalutale ovčice prizove pameti. On je svjestan da su spodobe čudna bića, sklona raznim vrstama mazohizma, pa tako imaju običaj da tuku sami sebe i uništavaju sopstvenu imovinu. Otuda i njegovo uvjeravanje javnosti da su Morača i Trifunović skloni samopovređivanju, samodestrukciji, i stalno se vrtimo u tom opasnom i začaranom krugu – od istinskog nastojanja vlasti da uredi prostor informisanja, čime misle da majstorskim zamjenama teza mogu obmanuti ionako polupismene građane, pravdanja vladinih jurišnika i odbrane što je zdravom razumu neodbranjivo”, ironična je Topić.

Napad na novinare je napad na društvo, napad na demokratiju i na kraju napad na glas građana. Novinari će se snaći, već sutra mogu se uhvatiti tacne u Dubrovniku i zarađivati više nego radeći na poslovima  novinara, ali je onda pitanje šta će se desiti s građanima, ko će sutra da brani njihove živote, prava, imovinu…?

(BUKA) Foto: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA