STIDIS LI SE, LUKA, SRPSKI „UJEDINITELJU“
Nisam mogla da oćutim posljednje oglašavanje Luke Petrovića petog potpredsjednika Republike Srpske, predsjednika Grdskog odbora SNSD u Trebinju, direktora Elektroprivrede republike Srpske, a u vezi sa narodnim poslanikom Nebojšom Vukanovićem. Tekst pod nazivom „Stidiš li se, Vukane, srpski razjedinitelju“ motivisao me je da se oglasim. Naravno, mogla sam to na drugi način, ali, veoma svjesno, činim to baš ovako, putem bloga Nebojše Vukanovića.
Čujem u posljednje vrijeme rečenicu “svezala se sa Vukanom i radi protiv SNSD-a“, pa odlučih da Petroviću, a i svim tim „glasnogovornicima“, pojedinim damama (koje će svojim komentarima ubrzati SKAJ – Bilećko jezero), kojima su istina i argumenti bolna tačka odgovorim baš ovdje. Prije svega, nisam bila niti sam član niti jedne političke partije, a ako odlučim da se „bavim“ politikom onda ću u to krenuti na jedan potpuno drugi, inovativniji način od koga će mnoge glava da zaboli.
Dakle, vraćam se na tekst u kojem Luka Petrović, po ko zna koji put „bljuva vatru“ na Nebojšu Vukanovića. Neću da ulazim u ničije političke odluke, poteze, glasanja, neglasanja, ali hoću u ovo što pročitah. Luka Petroviću, dugo već uvredama, omalovažanjem, minimiziranjem političkih, ali i drugih protivnika, pokušavaš da opstaneš na zamišljenom političkom tronu ove napaćene Hercegovine, jer druge domete nisi imao (nisu ti dopustili mnogo „veći igrači“ partije čiji si izaslanik.
Veoma si inteligentan i shvatio si da ti se „tron“ ruši i da sa njega pokušavaju da te svrgnu upravo tvoji politički saradnici. Zašto i kako, ti to najbolje znaš. Znam i ja, s obzirom da mi se, u proteklih nekoliko mjeseci, javljaju mnogi pošteni i “čisti” ljudi iz tog tvog SNSD-a. Rekla bih da su te baš omrzli, srpski „ujedinitelju“. Kažu da si u manjini i da sa tobom neće u budućnost.
Ja o tebi nisam mnogo znala kada si zakoračio ozbiljnije u politiku. Kada si 2016.godine u trci za gradonačelnika bio protivnik Slavku Vučureviću, naivno sam vjerovala da će doći bolje vrijeme za Trebinje, misleći da poslije Vučurevića lošije ne može biti. Kakva zabluda…
O tome kako si rukovodio gradom, kao gradonačelnik, a potom „vedrio i oblačio“ sa mjesta direktora EPRS i u ulozi generalnog sekretara SNSD-a, govoriće se, vjerujem uskoro, argumentovanim, eklatantnim podacima koji će demistifikovati sve neistine, zablude u kojima mnogi u ovom gradu žive.
Vrijeme će pokazati ko je, kako to ti reče, sramota koju Hercegovina i njen narod nikada ne mogu i neće zaboraviti. Kažeš da su Vukanovićevi „lični interesi iznad patriotskih i nacionalnih. E, sad da ja tebe nešto pitam- gdje si Luka Petroviću bio u vrijeme odbrambeno – otadžbinskog rata?
Da, pokazaćeš onu čuvenu fotografiju i kazati “koju” na temu ratišta. Taj period tvog bitisanja na tom, kako kažeš, ratištu dobro znamo. Zato, nemoj ti o patriotizmu Luka Petroviću- imamo puno zanimljivih, nepoznatih tema, o kojima ćemo morati da razgovaramo. Ni ti ni mnogi slični tebi, nemate pravo da o tome progovarate.
Mjera patriotizma su napunjeni lični džepovi, izgrađene duvanske hacijende. Ima jedna u Berkovićima. Nadam se da ne treba da te podsjećam da u eri ovog tvog patriotizma frizeri postaju biznismeni, koji toliko “uzlete” i “polete” da pomisle da mogu usmjeravati I policijske istrage. Nadam se sa mi poslije ovog obraćanja, tamo neki, neće kuću zapaliti.
Uskoro ćes shvatiti, kada počnem neke audio snimke da emitujem, o čemu ovo ja govorim. Da ne govorimo o tome da su neki obezbjeđivali finansijski sve do „devetog koljena“. Kad je prigustilo vama i vašem bogatstvu, sjetiste se patriotizma, nacionalizma, deklaracija i slično. Luka Petroviću, meni su svi koji su imali više od 18 godina bili na braniku otadžbine. Bili su pripadnici regularne Vojske Republike Srpske. I otac, i stric, i otac moje djece koji je od tebe bio stariji samo dvije godine.
A, ti- ti si učio. I u redu. Neko je i to trebao i morao.
Međutim, ti si, zajedno sa onima sličnim tebi, ono što su naši junaci stvorili-ovu našu Republiku Srpsku doveo do trenutnog stanja. Riječi nisu potrebne. Svi dobro vidimo. I nikad ti nije dosta. Grabiš kao da je ovaj svijet stvoren samo za tebe i one bliske tebi.
Gaziš sve pred sobom što smatraš prijetnjom po tvoje lično bogatstvo koje si stekao, kako si stekao. Nadam se da nemaš ništa protiv jednog, budučeg „vetinga“. Uvrede kojima ti i tebi slični upućujete Nebojši Vukanoviću su ogavne. „Preorali“ ste mu sve u porodici, pa i kosti članova njegove porodice. Upitnim ste činili sve što je radio i radi. I fakultetsku diplomu ste pokušavali više puta da mu obezvrijedite govoreći kako je studirao u Nikšiću i slično.
Luka Petroviću- ja sam nikšićki student bila. Spletom okolnosti diplomirala sam u Banja Luci, ali sam bila student tog istog fakulteta, samo drugog odsjeka. Nikšićani su nas prihvatili kao braću u teškim ratnim i poratnim godinama. U Nikšiću, na istom odsjeku gdje i Nebojša Vukanović, fakultet je završio član vaše partije, predsjednik Skupštine Grada Trebinja Dragoslav Banjak. Da li i njegovu diplomu minimizirate?
Ne bi trebao tako o Nikšiću da govoriš. Ipak nam je Nikšić „prekogranični grad“ iz komšiluka. Skoro procitah tekst u crnogorskom ND Vijesti o nekim šleperima (3-5 šlepera mjesečno). Tekst vezan za onog, manjeg švercera. To ne kažem ja, to kaže SKAJ. To sam tamo pročitala, kao i još mnogo toga. Kojekakve dijagnoze ste „dodjeljivali“ Nebojši Vukanoviću. I u ovom tvom posljednjem tekstu pokušavaš da ga omalovažiš. Neljudski. Nisko, veoma nisko, peti potpredsjedniče.
Ali, znam ja kako vi to radite. (ne persiram ti nego govorim o tebi i onima kao ti).
Kada neko ne misli kao vi, kada nije hijena, kada nije potkupljiv, kada ima svoju glavu kojom misli onda usrćete na njega. Vrijeđate, omalovažavete, palite, zastrašujete, prijetite…
E, neće to više moći tako.
Dosta je bilo.
Luka Petroviću, svemu dođe kraj, pa i ovome će doći kraj.
„Zasijao“ si na političkoj sceni i činilo se da ćeš sijati dugo.
Međutim, polako se gase te „svjećice jelke“ koja te je obasjavala.
Istina uvijek ispliva, zapamti to.
Istina, potrebno je vrijeme i strpljene. To me naučio jedan moj stari, dobri prijatelj Crnogorac. (P.S. Biljana „prijatelj do groba, čuo te da ga pominješ, ubrzala si skaj „jezero“).
Slobodno sada, Luka Petroviću, piši menadžmentu RTRS-a, predsjedniku Republike Srpske, predsjedniku Srbije (na koga se pozivaš godinama, unoseći narodu mantru, da ti on „drži leđa“), ako misliš da će ti možda on pružiti ruku, ali, javno ti poručujem- uzalud ćeš to činiti. Nećeš me spriječiti, ni ti, niti bilo ko da kažem istinu i da, ovo u što ste me uveli, dovedem do kraja.
Šteta što se već dugo „izbjegavamo“ inače bi sve ovo od mene lično čuo, tako da, možda, danas ne bi ovako nisko udarao.
Nebojša Vukanović, kao i svi ljudi na ovoj kugli zemaljskoj, pogriješi nekada, ali sve te greške koje je napravio ništa su u odnosu na samo nekoliko riječi, poteza, „naredbi“ koje ti i tebi slični uputite, napravite, donesete…
Vas smo vidjeli kako „volite“ Republiku Srpsku.
Ponavljam, frizeri je još više vole. Imaju i zbog čega. Jedan je “pao”, imaš kod mene na društvenim mrežama, možes mu glas čuti. Drugi, moj iskren savjet ti je- razmisli šta ćes sa njim. Slijedi demistifikacija.
Ja Republiku Srpsku volim svim srcem, u njoj sam zato ostala i nećete me iz nje istjerati, a posebno me nećete uplašiti. Piši pismo menadžmentu RTRS-a, da me zaustave, da preduzmu nešto da „VI ne bi ste nesto preduzimali“. Ko smo to „MI“ i to će se brzo pokazati.
Srpski „UJEDINITELJU“, „ujedinio“ si trebinjski SNSD kao niko nikada. Sada je ostalo samo još da ih „SPASIŠ“.
Jedan kaže „nisam ja bio, ali bili su neki drugi“. Pametan čovjek, shvatio. Ovim putem ga pozdravljam.
Sljedeći put, Luka Petroviću, biraj rječnik, jer naredno pismo će donijeti argumente!
Nataša Miljanović Zubac
Izvor Nebojša Vukanović, blog