GRAĐANI TRAŽE POBJEDNIKE, A NE SPINOVE: Opozicija u RS pred izborom kandidata

Kako se približavaju opšti izbori u Republici Srpskoj, javni prostor sve više preplavljuju medijski spinovi, spekulacije i međusobna optuživanja unutar opozicije. Umjesto razgovora o ekonomiji, korupciji, odlasku stanovništva i životnom standardu, fokus političke scene sve više se prebacuje na pitanje ko će biti kriv ukoliko opozicija izgubi izbore.

U posljednjih nekoliko dana mediji uglavnom objavljuju različite informacije o podjelama, sukobima, „tajnim planovima“, pritiscima i kalkulacijama unutar opozicionih stranaka. Od priča o tome da neko planski razbija jedinstvo opozicije, do pokušaja da se pojedini kandidati unaprijed predstave kao krivci za eventualni neuspjeh, stvara se atmosfera političkog haosa u kojoj građani sve teže mogu vidjeti suštinu. Te spinove produkuju same opozicione stranke i interesne grupe unutar njih.

Međutim, ono što politički stratezi i dio opozicionih lidera često zaboravljaju jeste činjenica da većinu građana mnogo manje interesuju međusobna nadmudrivanja opozicionih partija, a mnogo više pitanje – ko zaista može donijeti promjene u Republici Srpskoj.

Građani ne traže savršen politički savez niti beskrajne pregovore o raspodjeli funkcija i kandidatura. Oni prije svega traže kredibilne ljude, ozbiljne programe i političare koji mogu uvjeriti javnost da su sposobni da vode institucije drugačije od aktuelne vlasti.

Upravo zato pitanje kandidata i jasne strategije postaje mnogo važnije od pitanja stranačke matematike. Opozicija može izaći i sa jednim kandidatom i sa više njih, ali ako biračima ne ponudi ozbiljnu političku alternativu, teško može očekivati povjerenje građana.

Građani umorni od ličnih sukoba

Dio opozicionih glasača danas otvoreno pokazuje zamor od konstantnih sukoba unutar opozicije. Mnogi smatraju da političke partije previše energije troše na međusobne obračune, dok istovremeno vlast koristi svaku podjelu i svaku nesigurnost kao dokaz da opozicija nije spremna da preuzme odgovornost za vođenje Republike Srpske.

Zbog toga se sve češće može čuti stav da opoziciji nije dovoljno samo da bude „protiv Dodika“, već da mora pokazati jasnu viziju šta nudi poslije eventualne pobjede. Bez toga, svaka rasprava o kandidatima lako se pretvara u borbu ličnih ambicija i partijskih interesa.

Politički analitičari upozoravaju da javnost danas mnogo brže prepoznaje medijske spinove i pokušaje manipulacije nego ranijih godina. Upravo zato konstantno plasiranje priča o „izdajnicima“, „tajnim dogovorima“ i „projektima vlasti“ kod dijela birača proizvodi suprotan efekat – dodatno razočaranje i apatiju.

Istovremeno, vladajući SNSD pažljivo prati odnose unutar opozicije. Za vlast bi svakako bilo najpovoljnije da opozicija uđe u izbore podijeljena i bez jasnog političkog pravca. Međutim, konačnu odluku ipak neće donositi medijski naslovi ni stranački spinovi, već birači.

A birači će, kao i uvijek, na kraju najviše gledati ko djeluje ozbiljno, stabilno i uvjerljivo.

Jer građane danas mnogo manje zanima ko će koga optužiti za „razbijanje opozicije“, a mnogo više da li postoji neko ko zaista može donijeti promjene koje se godinama obećavaju.

ISTOK