Energetska realnost jača od politike: Zašto EU ne pooštrava sankcije ruskoj nafti
Evropska unija posljednjih godina gradila je politiku prema Rusiji na kombinaciji sankcija, smanjenja energetske zavisnosti i pokušaja ograničavanja ruskih prihoda od izvoza energenata. Međutim, najnovije informacije iz Brisela pokazuju da se politika sankcija sve češće sudara sa ekonomskom realnošću.
Prema navodima više međunarodnih medija, Evropska unija razmatra mogućnost da ne snizi dodatno cjenovni limit za rusku naftu i da ga zadrži na sadašnjem nivou od 60 dolara po barelu. Razlog nije promjena odnosa prema Moskvi, nego strah od novih poremećaja na svjetskom energetskom tržištu usljed sukoba na Bliskom istoku.
Ovakav razvoj događaja pokazuje koliko je energetsko pitanje postalo jedno od ključnih geopolitičkih pitanja savremenog svijeta.
Sankcije imaju granice
Kada su uvedene sankcije Rusiji, očekivanja Zapada bila su da će ograničavanje prihoda od nafte i gasa značajno oslabiti rusku ekonomiju i smanjiti sposobnost Moskve da finansira ratne operacije.
Međutim, pokazalo se da globalno tržište energenata funkcioniše mnogo složenije.
Rusija je pronašla nove kupce prije svega u Aziji, dok su evropske države morale tražiti alternativne izvore snabdijevanja, često po višim cijenama. Istovremeno, svako novo zaoštravanje na tržištu nafte automatski povećava rizik od rasta cijena goriva, inflacije i ekonomskog usporavanja u samoj Evropi.
Zbog toga Brisel danas mora voditi računa ne samo o političkom pritisku na Moskvu, nego i o ekonomskim posljedicama po vlastite građane.
Rat na Bliskom istoku mijenja računicu
Dodatni problem predstavlja nestabilnost na Bliskom istoku.
Sukobi u regionu, prijetnje blokadom Hormuškog moreuza i neizvjesnost oko iranskog izvoza nafte povećavaju strah od novog energetskog šoka.
U takvim okolnostima Evropska unija pokušava izbjeći poteze koji bi mogli dodatno smanjiti ponudu nafte na svjetskom tržištu i izazvati novi talas poskupljenja.
To ne znači odustajanje od sankcija Rusiji. Naprotiv, EU istovremeno priprema nove mjere protiv pojedinih kompanija, banaka i mreža koje pomažu zaobilaženje postojećih ograničenja.
Ali pokazuje da ni najveće sile ne mogu ignorisati zakone tržišta.
Da li je riječ o pobjedi Rusije?
U pojedinim medijima ovakvi potezi predstavljaju se kao dokaz da je Rusija pobijedila Evropu ili da su sankcije potpuno propale.
Takve ocjene su pojednostavljene.
Ruska ekonomija jeste pokazala veću otpornost nego što su mnogi očekivali, ali je istovremeno suočena sa ozbiljnim problemima – od visokih vojnih troškova do tehnoloških ograničenja i smanjenog pristupa zapadnim finansijskim tržištima.
S druge strane, ni Evropska unija nije doživjela ekonomski kolaps koji su najavljivali pojedini analitičari.
Ono što se zaista dogodilo jeste da je energetski rat pokazao koliko su savremene ekonomije međusobno povezane i koliko je teško potpuno izolovati jednu od najvećih svjetskih izvoznica energenata.
Lekcija za Evropu
Možda je najveća pouka cijele situacije da se energetska bezbjednost ne može graditi isključivo na političkim odlukama.
Evropa će u narednim godinama morati ubrzano razvijati alternativne izvore energije, diversifikovati snabdijevanje i smanjivati zavisnost od geopolitičkih kriza.
Jer svaka nova kriza – bilo u Ukrajini, na Bliskom istoku ili nekom trećem dijelu svijeta – pokazuje koliko su energenti i dalje jedan od najvažnijih instrumenata globalne moći.
Zbog toga najnovija odluka Brisela nije znak kapitulacije pred Moskvom, nego priznanje da politika i ekonomija ne funkcionišu odvojeno. A upravo tamo gdje se te dvije sfere sudare, nastaju najteže odluke za svaku vlast.
ISTOK
