Dr Blagojević: Dodik iz 2006. protiv Dodika iz 2025. godine

Gledam tekst radne verzije novog ustava Republike Srpske, o kojoj bi danas, 12. marta 2025. godine, trebalo da raspravljaju poslanici Narodne skupštine Republike Srpske.

Ima tu svega i svačega što je suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine, kao što su na primjer odredba (član 6) da će se:

„Zakoni koje donosi Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine primjenjivati na teritoriji Republike Srpske nakon što ih potvrdi Narodna skupština Republike Srpske“, ili odredba (član 125) da Ustavni sud Republike Srpske, a ne Ustavni sud BiH:

„odlučuje o primjeni zakona i drugih akata Bosne i Hercegovine na teritoriji Republike Srpske“.

Ovakve odredbe znače da ako Narodna skupština ne potvrdi neki zakon iz nadležnosti BiH, ili ako Ustavni sud Republike Srpske ne odluči o primjeni tog zakona u Srpskoj, zakon se ne smije primjenjivati, pa ako bi recimo SIPA na osnovu naloga Suda BiH ipak preduzela radnje za primjenu tog zakona BiH u Srpskoj, morao bi joj po takvom ustavu biti pružen otpor, na svaki mogući način.

Sve to govori da ovakve odredbe radne verzije novog ustava Republike Srpske sadrže u sebi i prijetnju upotrebom sile radi promjene postojećeg ustavnog poretka BiH, što znači da bi i donošenje takvog ustava moglo biti pravno okvalifikovano kao krivično djelo napada na ustavni poredak BiH, iz člana 156. Krivičnog zakona BiH.

I to ne zbog izvršenja radnje iz bića tog krivičnog djela koju je protivpravno nametnuo Kristijan Šmit u julu 2023. godine, prema kojoj se to krivično djelo izvršava „i na drugi protivpravan način“, već one radnje iz istog bića za koju su svojevremeno glasali poslanici i delegati iz Republike Srpske kada su 2003. godine u Parlamentarnoj skupštini BiH glasali za Krivični zakon BiH, prema kojem se napad na ustavni poredak BiH čini i prijetnjom upotrebe sile da se promijeni ustavni poredak BiH.

I tada je za takav Krivični zakon BiH između ostalih glasao i SNSD Milorada Dodika, čime je potvrđeno ne samo ono što je kazala Medlin Olbrajt, da je Dodik dašak svježine na Balkanu, već i ono što je za Dodika svojevremeno zapisao Ričard Holbruk u svojoj knjizi „Završiti rat“, napisavši (str. 366. enleske verzije te knjige iz 1999. godine):

„kako će Bosna preživjeti kao jedinstvena država ako se pojave i prežive lideri poput Milorada Dodika…“.

E takav Holbrukov Milorad Dodik je nedugo nakon toga pristao i potpisao i Aprilski paket amandmana na Ustav BiH, koji je dogovoren u Vašingtonu u martu 2006. godine, na inicijativu tadašnjeg visokog predstavnika Kristijana Švarc-Šilinga. Prema tom paketu Dodik je, kao lider SNSD-a, pristao da se prošire ustavne nadležnosti BiH tako što bi BiH zajedno sa entitetima imala podijeljenu nadležnost u oblastima poljoprivrede, nauke, tehnologije, ekologije, lokalne samouprave, iako je svaka od tih materija prema dejtonskom Ustavu BiH isključiva ustavna nadležnost entiteta, a to znači Republike Srpske, koje ona ne dijeli ni sa kim drugim.

Ili, gledam radnu verziju novog ustava Republike Srpske, prema kojoj bi (član 9) isključivo Republika Srpska odlučivala o udruživanju sa grupom država, koje asocira i na EU, a što bi značilo da Milorad Dodik sada 2025. godine želi da samo Republika Srpska odlučuje i bude odgovorna za pregovaranje, usvajanje i primjenu zakona potrebnih za ispunjvanja tzv. evropskih standarda i ulazak u EU.

Međutim, 2006. godine Milorad Dodik i njegov SNSD su glasali za Aprilski paket amandmana na Ustav BiH u kojem je bilo predviđeno sve suprotno od toga, jer je u tom paketu stajalo da su samo: „Državne institucije odgovorne za pregovaranje, izradu, usvajanje te sprovođenje i funkcionisanje zakona potrebnih za ispunjavanje evropskih standarda, kao i političkih i ekonomskih uslova vezanih za evropske integracije“.

Pristao je Milorad Dodik te 2006. godine i na to da BiH umjesto Predsjedništva BiH dobije predsjednika BiH i dva potpredsjednika, a da se Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH smanje nadležnosti koje ima prema dejtonskom Ustavu BiH, što bi značilo slabljenje mogućnosti Republike Srpske i srpskog naroda da u tom domu sprečava majorizaciju i usvajanje bilo kog propisa štetnog za interese Srpske i srpskog naroda.

Da, pristao je Dodik 2006. godine i na to da Savjet ministara ne bude pomoćno tijelo Predsjedništva BiH, kako inače voli da kaže, već da postane:

„institucija izvršne vlasti države Bosne i Hercegovine“ i da takav Savjet ministara, a ne Predsjedništvo BiH, između ostalog: „vodi spoljnu politiku Bosne i Hercegovine“, kako je zapisano u Aprilskom paketu iz 2006. godine.

Bilo je i drugih po Republiku Srpsku veoma nepovoljnih odredaba u tom Aprilskom paketu iz 2006. godine, za koje je glasao SNSD Milorada Dodika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH 2006. godine, zajedno sa poslanicima SDS-a, PDP-a i Socijalističke partije.

Međutim, i ovo što je već navedeno je sasvim dovoljno da bi se uvidjelo koliko je Milorad Dodik nedosljedan u svemu što radi, jer jedno govori sada 2025. godine, a sasvim suprotno je radio i zagovarao 2006. godine, kada je bio spreman na brojne štetne stvari po Republiku Srpsku.

Od te štete tada je Republika Srpska spašena samo zahvaljujući tome što su protiv Aprilskog paketa glasali Silajdžićeva Stranka za BiH i HDZ 1990.

Dr Milan Blagojević

BNTV