
Građevinski sektor – novo leglo kriminala u Republici Srpskoj?
Građevinski bum koji posljednjih godina traje u Republici Srpskoj sve više otvara pitanje da li je građevinski sektor postao jedan od glavnih prostora za izvlačenje novca, pranje kapitala i političko-ekonomske veze između vlasti, tajkuna i privilegovanih investitora.
Na prvi pogled, rast broja zgrada, stanova i poslovnih objekata djeluje kao znak ekonomskog razvoja. Međutim, iza fasada novih naselja sve češće ostaju ozbiljna pitanja na koja javnost ne dobija odgovore – od porijekla kapitala, preko sumnjivih urbanističkih odluka, do enormnog bogaćenja pojedinaca povezanih sa politikom.
Posebno je simptomatično što se u mnogim gradovima gradi mnogo više stanova nego što realno raste broj stanovnika. Republika Srpska istovremeno bilježi pad nataliteta, masovno iseljavanje i manjak radne snage, ali cijene stanova i dalje rastu, a građevinski sektor doživljava ekspanziju.
To otvara sumnju da značajan dio tržišta nekretnina nema klasičnu ekonomsku logiku, nego služi kao prostor za skladištenje i legalizaciju novca iz sive zone.
Dodatni problem predstavlja način dodjele građevinskog zemljišta, urbanističkih dozvola i izmjena regulacionih planova. U brojnim slučajevima građani mjesecima protestuju zbog betonizacije gradova, uništavanja zelenih površina i pogodovanja pojedinim investitorima, dok institucije uglavnom ostaju nijeme.
Posebno zabrinjava činjenica da se ogromni profiti ostvaruju upravo kroz bliskost političkih i poslovnih struktura. Građevinski sektor tako postaje jedan od ključnih mehanizama stvaranja nove klase privilegovanih tajkuna, koji zahvaljujući političkim vezama dolaze do zemljišta, dozvola i milionskih poslova.
Istovremeno, obični građani sve teže mogu riješiti stambeno pitanje. Cijene kvadrata rastu mnogo brže od plata, dok mladi masovno odlaze iz zemlje. Paradoksalno, grade se hiljade novih stanova, a društvo se prazni.
Zato pitanje građevinskog sektora danas više nije samo ekonomska tema. Ono postaje pitanje pravne države, korupcije i načina funkcionisanja čitavog sistema.
Jer tamo gdje se vrte milijarde, a kontrola institucija slabi, prostor za kriminal gotovo uvijek postaje neograničen.
ISTOK

