Ovog vikenda svjedočili smo scenama koje više priliče skrivenoj kameri nego ozbiljnoj ugostiteljskoj branši. U jednom od popularnih objekata, gost iz inostranstva pokušao je da naruči sok od narandže u flašici.
–Vat? Đus? Kakav? – pokušavao je da izvuče narudžbu zbunjeni konobar. Onda je otvorio meni i dao gostu da pokaže šta želi. Turista je tada uspio da dobije šta je htio.
U drugom lokalu, takođe popularnom i među strancima, zbog hrane, porcija i lokacije, konobar je grupi od četvoro stranaca donio dva pogrešna jela, jer „nije ih dobro razumio“.
I ubrzo je shvatio da gosti nisu to naručili. Jedan je naglasio da želi da stejk bude dobro pečen, ali dobio je srednje pečen. Jelo nije vratio, a konobar, na žalost, nije ni ponudio da mu, o trošku restorana, naprave drugi obrok.
Volimo da se pohvalimo turističkim brojkama. A turizam ne čine samo oni koji ovdje dolaze. Čine ga oni koji ovdje znaju da kažu „dobar dan”, “izvolite” i “hvala” na jeziku koji razumije cijeli svijet.
A nepoznavanje stranog jezika, najrasprostranjenijeg engleskog, u ugostiteljstvu ruši imidž destinacije. Strani gost na muci, jer teško će doći do onog što želi. A ako radnik ne može da objasni šta je na meniju, ponuda restorana automatski gubi vrijednost.
Džaba nam vrhunski domaći proizvodi, autohtona jela i vrhunska vina, ako nemamo nikoga da ih gostu predstavi i proda.
Srpskainfo
