Mladost nade

U maju, kad ruže cvjetaju, i maturanti šetaju, čovjek nanovo shvati koliko je mladost divna i lijepa. Divna u svojoj ljepoti i snazi bez pokrića da se sve zna i da je cijeli svijet tvoj.

U sumornom svijetu današnjice, ove majske večeri, defile maturanata kroz naš grad, odmori čovjeku dušu, da nadu u nešto bolje i podari kratki zaborav za sve loše.

Lijepi, mladi, sami sebi važni, nama važniji nego što mogu i da zamisle, koračali su korakom lažne sigurnosti, i istinske sreće ulicama Čajniča.

Gledali smo ih sa ponosom.

Kao i svake godine uzeli smo izjave od nekoliko maturanata. Iskreno neće oni reći ništa novo i epohalno, jer pobogu i ne trebaju. Ali te njihove izjave znače svima nama, jer zbog njih još uvijek nalazimo smisao u svemu što postoji. Oni to danas ne shvataju, ali hoće jednog dana kada budu na našem mjestu. A evo šta su nam rekli maturanti, rođeni 2005. godine.

Jelisaveta Šćepanović:

„Stigli smo do kraja srednje škole i jednog životnog poglavlja. Sigurno ovo do sad je bio lakši put i učenje kroz redove, ali sada počinje nešto pravo. Srednja škola mi je zaista donijela dosta novih prijatelja i životnih iskustava i zapravo nas pripremila za izazove koji nas čekaju na ovom novom putu kojim ćemo da hodimo.“

Nikola Mašić:
„Ne bih previše pričao. Ovo je kraj jednog poglavlja, početak drugog. Imamo uspomene prošlog , a imamo i očekivanja budućeg. Uz pomoć Božiju radujem se onome što nosi sutra.“

Marija Drakula: „Bezbrižni gimnazijski dani se završavaju. Obuzima me radoznalost, jer ne znam šta me dalje čeka, ali zasigurno ne sumnjam da ću dati svoj maksimum u svemu što budem radila. Samo mi se čini da ću morati da izgradim neke ove navike, odnose i svoje mjesto u svijetu. Nije mi se teško bilo odlučiti šta ću upisati. Odavno sam se odlučila za istoriju i arheologiju, ali ću nastaviti samo sa većim trudom i radom da se bavim muzikom.

Svojoj generaciji želim poručiti da prije svega budu dobri ljudi, da rade ono što vole, da se vode srcem za sve i da i da se bore za ono što žele.“

Mihajlo Perendija: „Ja ovo veče posvećujem mojim drugovima. Puno sreće gdje god ih život sve bude odveo. Zauvijek će da nas povezuje ovaj vremenski period. Bilo je zanimljivo. Nisam volio školu, ali sam volio školsko vrijeme i ljude sa kojima sam ga provodio. Biće zauvijek u mom srcu i sjećanju.“

Aleksandra Mašić:
„Srednja škola kao da je proletila pored nas. Bilo mi je prelijepo i uvijek ću se prisjećati ovih bezbrižnih dana. Nadam se da će i na fakultetu isto tako biti zanimljivo.

Žao mi je što se od društva rastajem, ali isto tako znam da ćemo se i dalje nastaviti družiti.“

Todor Mašić:
„Ne žalim što se sve završilo, jer tako i treba biti. Život ide dalje. Želim sve najbolje svim mojim drugovima iz škole.

A ja jedva čekam da vidim gdje će me to život dalje odvesti. I da znate voli vas Toks sve!“

Ivana Krezović „Tokom srednje škole sam stekla prijateljstva koja ću pamtiti po svemu što je dobro. Sa jedne strane mi je žao što se ovde rastajemo, ali mi je i drago što svi odlazimo svojim putem i ka svom cilju. Sigurna sam da će svako od nas ponijeti dio ove škole dalje sa sobom kroz život. Hvala profesorima na svemu.“

Marija Simić:
„Iskreno, drago mi je što je i ovo poglavlje u našim životima završeno, jer sam sigurna da nas u budućnosti čeka mnogo lijepih trenutaka, novih uspomena koje ćemo stvarati s novim ljudima koje ćemo upoznati, ali isto tako i veliki broj izazova i uspona. Srednju školu ću pamtiti po zanimljivim stvarima koje sam naučila i iskusila. Dragi ljudi biće sa mnom uvijek bar u mislima, ma koliko daleko nas životni putevi odveli. Radujem se novim počecima i prisjećanju na stare uspomene.“

Vedrana Milkanović: „Došao je i kraj našeg zajedničkog školovanja, kao što mnogi kažu kraj najljepšeg perioda života. Ne sumnjam u naše prijateljstvo i vjerujem da ćemo se družiti i dalje. Srećna sam što sam dio ove posebne generacije. Svu sreću želim mojim drugarima u daljem školovanju i životu. Hvala profesorima što su nam prenijeli znanje i podijelili životne savjete sa nama.“

Vanja Klisura: „Završen je jedan jako lijep period u mom životu. Srednje škole ću se uvijek sjećati sa osmjehom na licu, kao i svih uspomena vezanih za taj period. Međutim sad moramo početi ozbiljnije da razmišljamo, jer slijede nam životni izazovi i odluke. Drago mi je što sam upoznala prijatelje za cijeli život i što sam uspješno prešla još jedan korak u mom školovanju.“

Ognjen Tanović, đak generacije:
„Završavam srednju školu s puno lijepih uspomena i zahvalnosti. Tokom ovih godina stekao sam ne samo dragocjeno znanje i vještine, već i nezaboravne trenutke s prijateljima. Svi ti zajednički trenuci, smijeh i podrška su ono što čini ovo iskustvo posebnim.

Dok se pripremam za sljedeće poglavlje mog obrazovanja, nosiću sa sobom sve te divne uspomene koje smo zajedno stvorili. Vjerujem da će mi ovo iskustvo pomoći da se suočim sa budućim izazovima i ostvarim svoje ciljeve.“

Mi nemamo šta dodati osim:
„Bog nek vas čuva, a sreća prati!“