Mjesto mira, radosti i nade – Đurđeva crkva u Braveniku

Makadamski put, procvjetala kupina i grm sa nekim žutim cvijetom… dočekaju vas čim skrenete sa glavnog puta.

Odmah pomislite da nije u redu da do jednog manastira danas idete  makadamom.

Ta pomalo uznemirujuća misao se gasi čim ugledate zvonik.

Izdiže se iz brdskog zelenila skromno… ali snažno.

Toliko snažno da sagori svaku lošu misao.

Leptir i pčela skoro iste boje ne remete liniju leta, iako im je vidno poremećen mir.

Miris lavande i livadskog bilja još ljepšim i jačim učiniše osjećaj, koga pobudi crkveno zvono.

Kroz plavetnilo neba klatilo se lijevo i desno,u molitvi spajajući nas na zemlji sa našim najdražim na nebu.

Tamjan nadvlada miris lavande. Bijelo mače se pribi uz zid spoljašnji, čim ga monah pomilova.

Mir i molitva zavladaše manastirom i dvorištem i poljima lavande i makadamskim putem.

Snaga molitve te preobrazi, pa te više bi sramota da se na nešto žališ.

A, i ne bi više potrebe za tim.

Počinješ se moliti i za one što su ti krivi, isto kao i za one što ti nisu krivi, odnosno za svakoga ko za sebe samoga.

Blagi osmijeh monahov potvrdi da je to sve tako u ovozemaljskom životu.

I da uvijek čovjek shvati da je vjera jedino spasenje.

Neko malo prije, neko kasnije, a neko nažalost na izmaku života.

Gledajte da ne budete ovi treći…

A, treba… Treba oprostiti, razumjeti i moliti.

Trebalo bi pogledati oko sebe.

Ko zna ko kakav teret nosi…

Zalazak sunca na zubačkom brdu potraja malo. Upravo onoliko koliko nam bi potrebno da shvatimo ljepotu života uz ljepotu vjere, da je snaga vjere nepobjediva i da su nam dobra djela i molitve jedino spasenje.

Leptir i pčela i dalje u svom letu. Strpljenje i upornost daju snagu da istraju…

Miris lavande još ljepši.

Sunce prijatno i milo.

Pozdrav monaha topal i neobičan… najbliži majčinskom.

Iz čiste duše prozbori:

„Bog vam dobro dao!“

ISTOK