Slabljenje OHR-a i evropski put BiH: Da li se zatvara jedno političko poglavlje?

Priča o mogućem smanjenju uloge OHR-a u Bosni i Hercegovini više nije samo diplomatska spekulacija. Posljednjih mjeseci sve češće se govori o transformaciji međunarodnog prisustva u BiH, pa čak i o postepenom gašenju modela upravljanja koji traje još od završetka rata.

Iako niko iz međunarodne zajednice još otvoreno ne govori o potpunom zatvaranju OHR-a, sve je više signala da se razmatra redefinisanje njegove uloge. Takva promjena ne bi predstavljala samo administrativno pitanje, već bi duboko uticala na unutrašnje političke odnose i evropski put Bosne i Hercegovine.

Od „bonskih ovlašćenja“ do političkog savjetnika

Kancelarija visokog predstavnika decenijama je bila simbol međunarodnog nadzora nad političkim procesima u BiH. Bonska ovlašćenja omogućavala su visokim predstavnicima da nameću zakone, smjenjuju funkcionere i intervenišu kada domaće institucije zapadnu u blokadu.

Međutim, upravo je taj model tokom godina postao predmet ozbiljnih kritika. Jedni tvrde da je OHR bio nužan mehanizam za očuvanje mira i stabilnosti, dok drugi smatraju da je dugoročno proizvodio političku nezrelost domaćih institucija i održavao atmosferu protektorata.

Danas se sve više govori o mogućnosti da OHR ostane formalno prisutan, ali bez stvarne političke moći. U tom scenariju visoki predstavnik bi postao prije svega diplomatski i savjetodavni faktor, dok bi ključna odgovornost bila prebačena na domaće institucije i evropske mehanizme.

Tzv. političko Sarajevo se dugo vremena opiralo svakoj ideji smanjenja uloge OHR-a i značajan dio politike se bazirao na očekivanju da OHR provede dio političkih promjena po njihovoj mjeri. Ova situacija bi zahtjeva promjenu takvog pristupa, više kompromisa i fleksibilnosti, kao i preuzimanje odgovornosti za odluke koje bi se morale donijeti.

Evropska unija želi drugačiji pristup

Promjene u odnosu prema BiH ne dolaze slučajno. Evropska unija posljednjih godina pokušava da region Zapadnog Balkana ponovo snažnije veže za evropski projekat, posebno nakon geopolitičkih potresa izazvanih ratom u Ukrajini.

Brisel sve više insistira na tome da zemlje kandidati moraju same pokazati sposobnost političkog dogovora i institucionalnog funkcionisanja. Drugim riječima, evropske integracije teško mogu napredovati paralelno sa modelom u kojem međunarodni predstavnik donosi ključne odluke umjesto domaćih vlasti.

U tom kontekstu smanjenje uloge OHR-a moglo bi biti dio šire strategije prelaska sa međunarodnog tutorstva na evropsku odgovornost.

Problem političkih blokada

Međutim, upravo tu dolazi do najvećeg problema. Bosna i Hercegovina ni danas ne pokazuje visok stepen političke stabilnosti i funkcionalnosti. Gotovo svaka ozbiljnija tema — od izbornog zakonodavstva, državne imovine, ustavnih pitanja pa do evropskih reformi — završava u dubokim političkim sukobima.

Pitanje državne imovine posebno je osjetljivo jer se direktno vezuje za odnose između države, entiteta i međunarodne zajednice. Upravo je Christian Schmidt u posljednjem izvještaju Savjetu bezbjednosti UN upozorio da neriješeno pitanje državne imovine ostaje jedno od ključnih političkih i pravnih sporova u BiH.

Bez dogovora o tom pitanju teško je očekivati ozbiljniji institucionalni napredak.

Dvije potpuno različite politike

Unutar BiH danas postoje dvije gotovo suprotne političke logike.

Jedna insistira na jačanju evropskih integracija, reformama i postepenom prebacivanju fokusa sa međunarodne supervizije na domaće institucije.

Druga politička logika zasniva se na stalnim krizama, konfliktima oko nadležnosti i povremenim prijetnjama blokadama ili redefinisanjem Dejtonskog sporazuma.

Upravo zbog toga međunarodna zajednica ostaje oprezna prema ideji brzog povlačenja OHR-a. Strah od političkog vakuuma i destabilizacije još je prisutan, posebno u uslovima pojačanih geopolitičkih tenzija.

Može li BiH iskoristiti trenutak?

Evropska unija trenutno pokazuje više interesa za proširenje nego prethodnih godina. Crna Gora se sve otvorenije pominje kao naredna članica EU, dok i druge zemlje regiona pokušavaju ubrzati reformske procese.

Za Bosnu i Hercegovinu to može biti velika prilika, ali i velika opasnost. Ukoliko političke elite nastave koristiti evropski put isključivo za unutrašnje obračune i dnevnu politiku, BiH bi mogla ostati na periferiji evropskih integracija dok region nastavlja naprijed.

Zato pitanje smanjenja uloge OHR-a nije samo pitanje međunarodne administracije. To je prije svega test političke zrelosti domaćih institucija i spremnosti da same preuzmu odgovornost za budućnost zemlje.

Jer trenutak kada međunarodni nadzor počne slabiti biće i trenutak kada će se najjasnije vidjeti da li Bosna i Hercegovina zaista može funkcionisati kao ozbiljna evropska država.

ISTOK