Galijašević: Šmit pokušava da izazove sukob i rat između Bošnjaka i Srba

Visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit nametuno je izmenu Zakona o Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, kojom će biti moguće da se novac koji je deponovan za ukop nastradalih u Srebrenici koristiti i za, kako je naveo, „promovisanje istine o genocidu“.

DŽevad Galijašević, politički analitičar i stručnjak za bezbednost i terorizam komentarisao je za portal IN4S Šmitovu odluku.

„Ovom odlukom Šmita, Memorijalni centar Srebrenica osigurava sebi šest miliona KM za mnoge projekte rekonstrukcije i konverzije infrastrukture, razvoj novih muzejskih sadržaja i načuno-istraživačkih djelatnosti, što je još ranije tražio Upravni odbor Memorijalnog centra. U novom Šmitovom članu 26. ovog zakona stoji:

„Izuzetno od odredaba člana 22. ovog Zakona, sredstva Fondacije koja su namijenjena za projekte ukopa i podizanja nišana, a deponovana su na računima kod poslovnih banaka, ostaju na navedenim računima nakon prenosa Memorijalnom centru u skladu sa stavom (2) ovog člana, sve dotle dok se navedeni projekti ne okončaju“.

A, u stavu 2 se navodi da:

„Pored toga, ova sredstva se uz prethodnu pisanu saglasnost relevantnog/relevantnih donatora o namjerni i iznosu sredstava mogu koristiti i za druge namjene pored porekata ukopa i podizanja nišana, s tim da su osigurana sredstva za sve buduće projekte ukopa i podizanja nišana. U druge namjene se u smislu ove odredbe naročinto ubrajaju aktivnosti za promovisanje istine o „genocidu“.

Može se konstatovati da je ova odluka Kristijana Šmita, ustupak Bošnjačkoj politici i odgovor na preteće poruke koje konstantno stižu iz SDA i od Bakira Izetbegovića.

Sa jedne strane, odluka provocira međuetničke konflikte, sukobljavajući Bošnjake i Srbe jer utvrđuje novi mehanizam finansiranja antisrpske propagande, a sa druge strane, na ovaj način, Kristijan Šmit pokušava poziciji Visokog predstavnika u BiH dati stari značaj moćnog kolonijalnog upravnika, koji je u sukobu sa odlukom država članica Evropske Unije i njenog vođstva, o dodijeli Bosni i Hercegovini, statusa zemlje kandidata za punopravno članstvo u Evropskoj uniji.

Na ovakvo postupanje od ranije je ukazivao Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, posebno u vrijeme dok je obavljao dužnost člana Predsjedništva BiH. U odgovoru Kristijanu Šmitu na njegovo pismo od 27. jula 2022. godine, Dodik se pozvao na stav institucija Republike Srpske i stalnih članica Savjeta bezbjednosti UN, prema kojem, Šmit nije izabran po Aneksu 10.

„Vaša samoprigrabljena diktatorska ovlašćenja su suprotna ljudskim pravima, ličnim i političkim pravima posebno, Vi rušite princip vladavine prava, Vi ste iznad zakona, iznad ustava, iznad sudskih odluka, iznad političkih odluka, a posebno iznad odluka donesenih demokratskim procedurama u organima vlasti, posebno organa predstavničke, narodne demokratije u kojima se usvajaju zakoni“.

Očekivano: sukobi u BiH se uvijek intenziviraju, kad Visoki predstavnik poništi ljudska prava, zakone i ustav, te odluči biti zakonodavac a posebno na vrlo osjetljivom pitanju Srebrenice.

To nije prvi put: oko sadržaja izmjena Izbornog zakona, odmah poslije održanih Opštih izbora, sukobila su se „entitetska braća“ jer i Bošnjaci i Hrvati podržavaju samovolju i kriminal Visokog predstavnika ali očekuju, da mjere, odluke i zakoni koje protivustavno donosi, budu u njihovu korist.

Zato je Šmit donijeo jednu odluku u korist Hrvata zbog koje mu svakodnevno stižu prijetnje iz Sarajeva, i cijeneći da mu je ugrožena politička pozicija, odlučio je u „svoju korist“, jednu takvu odluku pokloniti Bošnjacima, i njom uvećati zapadni ugled kod Bošnjaka na štetu Srba, te time, povratiti moć i kontrolu u BiH.

I ranije su iz OHR-a, od završetka rata do danas, imali samo jednu vrstu aktivnosti: ukidali srpska nacionalna prava, rušili ustav i političku snagu Republike Srpske. I nemoguće je navesti, makar jednu mjeru, odluku, zakon ili izmjenu ustava BiH, koju je donijeo neki Visoki predstavnik, a da je ona bila na korist ili u interesu Srba.

Narativom o suzbijanju „aktivnog i opasnog srpskog neprijatelja“ pravdane su, sve štetne političke odluke Alije i sina mu Bakira Izetbegovića te njihove Stranke demokratske akcije i prije rata, tokom njega, pa i danas. Rat, koji se na tlu BiH vodio, bio je etnički i vjerski, a završen je primirjem i potpisima na Međunarodnom sporazumu o miru u Dejtonu i Parizu. Sporazum je bio izraz političke saglasnosti Amerike i Rusije kome su se pridružile Britanija i Francuska, za njima i NJemačka, Britanija i NJemačka da bi ga mijenjale u skladu sa svojim interesima, a Francuska onako, usput i počasno.

Britanci su našli način promijene Dejtonskog sporazuma u vidu Londonskog osnivanja “Savjeta za provođenje mira”, desetak dana prije nego što je sporazum potpisan u Parizu, a NJemci su u isti voz, uskočili u Bonu, u drugoj polovini 1997, preko tog istog Savjeta za provođenje mira. U Bonu, je taj nedejtonski I antidejtonski Savjet odlučio tumačiti Aneks 10 Mirovnog sporazuma o BiH tako da Visoki predstavnik postane tijelo s neograničenim pravnim ovlaštenjima.

Savjet je “odlučio” da ovlaštenja Visokog predstavnika u BiH tumači beskonačno široko tačnije arbitrarno, ad libitum, onako kako odluči sam Visoki predstavnik ili netko tko stoji iza njega. Pročita li se Aneks 10 koji izvorno definiše ovlaštenja Visokog predstavnika, jasno je kako je riječ o instituciji koja je zamišljena da ima ulogu dobronamjernog pomoćnika i medijatora.

Aneks 10. dokazuje da Visoki predstavnik kao tijelo postoji zato što su ga strane, potpisnice sporazuma, predstavnici naroda u BiH, pozvale da im pomogne.

Postojanje Visokog predstavnika temelji se na volji izvornih strana, a ne obratno (Aneks 10, I.2). On služi njima, a ne one njemu. Posebno, Aneks 10 izričito kaže da će Visoki predstavnik poštovati autonomiju civilnih organizacija i tijela u BiH (Aneks 10, II.1c). Na kraju, po pitanju prava tumačenja, Aneks 10 kaže da je Visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje, ali samo Aneksa 10 kao Sporazuma o civilnoj provedbi mira u BiH (Aneks 10, V). No onda su se Britanci i NJemci dosjetili da se, tačka o tumačenju može tumačiti i tako da se kaže da Visoki predstavnik ima ovlast da tumači vlastite ovlasti, te da se na taj način može transformisati u konačnog tumača cijelog Dejtonskog sporazuma, uključujući i Ustav BiH.

Eto, tako je rođena diktatura. Na žalost, Visoki predstavnik u BiH, je danas, suveren i diktator sa kojim se ne može pregovarati; vladar čija je riječ zadnja nezavisno od njene iracionalnosti i amoralnosti. On je praktično stvarni i jedini, suveren BiH ali, je njegov suverenitet na duži rok, neodrživ.

Istovremeno Kristijan Šmit nema mandat Visokog predstavnika i šta god radio biće tek ružna i prolazna figura političkog turiste i malog nacističkog kepeca, koji se samo trudi da Bosna i Hercegovina ostane potpuno neodrživa, u sukobu i trajnom stanju kolonijalnog privjeska .“