Dr Blagojević: Univerzitet Džadson nagradio autokratiju Milorada Dodika (VIDEO)

Američki univerzitet Džadson (Judson University), smješten u državi Ilinois blizu Čikaga, na samom kraju aprila ove 2026. godine dodijelio je, kako su to odmah prenijeli režimski mediji u Republici Srpskoj, priznanje Miloradu Dodiku za „posvećenost demokratskim principima“, što će reći za Dodikovu navodnu posvećenost demokratiji.

Učinivši to Univerzitet Džadson je time rekao više o sebi nego o Dodiku, rekavši u stvari kakav ne treba biti istinski univerzitet. Kažem to budući da je Džadson univerzitet ono što zove „priznanjem za posvećenost demokratskim principima“ dodijelio dokazanom autokrati, čime je taj univerzitet devalvirao i sebe i to svoje „priznanje“.

Za to postoje dvije grupe razloga, od kojih prvu čine oni vezani za demokratiju, a drugu čine razlozi i dokazi koji argumentuju, odnosno dokazuju koliki je autokrata Milorad Dodik. Tih dokaza je pravo mnoštvo pa će u ovom tekstu biti navedeni samo neki od njih.

Kada je riječ o demokratiji i njenim principima elementarna je spoznaja da ona isključuje koncentraciju moći i vlasti u rukama pojedinca, koncentraciju koja tog pojedinca i društvo organizovano u državu dovodi u poziciju da funkcionišu po principu „quod principi placuit legis habet vigorem“ tj. „što se vladaru svidi, ima snagu zakona“.

Umjesto toga, demokratija zahtijeva podjelu vlasti koja onemogućava koncentraciju moći u rukama pojedinca, usljed čega je demokratiji strano da u pojedincu de facto budu sjedinjeni, kao što je to slučaj u Republici Srpskoj evo već 20 godina, zakonodavna i izvršna vlast.

Jer, kako je to davno zapazio i objasnio Aleksis de Tokvil u svom djelu Democracy in America (Demokratija u Americi), u demokratiji su: „Javni službenici (su) i te kako svjesni da vlast koju imaju nad svojim sugrađanima zavisi isključivo od uslova da se svojim ponašanjem izjednače sa cjelokupnom zajednicom“ – citirano prema Alexis de Tocqueville „Democracy in America“, Volume I, Part I, Chapter XIII Government of the Democracy in America.

Drugim riječima, nema demokratije ako se dozvoli da se pojedinac izdigne iznad društva i države i pretvori u njihovog gospodara, niti takav pojedinac može biti demokrata. Naprotiv, on je autokrata, a autokratija je neprijatelj demokratije.

E upravo na takav autokratski način Milorad Dodik vlada Republikom Srpskom duže od 20 godina.

Za to vrijeme on je, kada je to njemu trebalo, tvrdio da visoki predstavnik i OHR u BiH imaju pravo da vladaju Bosnom i Hercegovinom. Tvrdio je to Dodik u vrijeme kada mu je trebalo da OHR makne njegove političke protivnike sa vlasti koju su dobili na demokratskim izborima, ili da OHR Dodikove ljude imenuje za rukovodioce institucija na nivou BiH.
Zbog toga je poslije svega nesuvislo kada sa Džadson univerziteta sada kažu da Dodiku dodjeljuju svoje „priznanje“ za njegovu navodnu „posvećenost nacionalnom suverenitetu“.

Koliko je Dodik „posvećen nacionalnom suverenitetu“ osim već rečenog o njegovom snishodljivom odnosu prema OHR-u kada mu je to trebalo, dokazuje i njegova najnovija snishodljivost prema Kristijanu Šmitu, i to opet samo zato što to Dodiku treba, čime gazi nacionalnu suverenost.

Naime, u apelaciji koju je izjavio Ustavnom sudu BiH protiv osuđujuće krivične presude koju mu je izrekao Sud BiH, Dodik je ponizio Narodnu skupštinu Republike Srpske. S tim u vezi treba zbog Džadson univerziteta ponoviti da je u junu 2023. Milorad Dodik kao autokrata naložio, a poslanici iz njegove većine poslušno izglasali Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, što je zakon koji je bio (i ostao) suprotan Ustavu BiH. Međutim, takav zakon nije poništio Ustavni sud BiH nego je to učinio Kristijan Šmit, nakon čega je Dodik bio optužen i osuđen u Sudu BiH za neizvršenje te Šmitove odluke.

Dodik u tom slučaju prikazuje sebe kao navodnog borca za nacionalnu suverenost, ali je istina sasvim drugačija, što najbolje dokazuje ono što je napisao u svojoj apelaciji protiv navedene presude Suda BiH. Ta apelacija otkriva pravog Dodika, poniznog i prema Kristijanu Šmitu. To je činjenica zato što Dodik u toj apelaciji za zakon čije donošenje je u junu 2023. naredio svojoj većini u Narodnoj skupštini kaže da je sada, zato što njemu treba iako time gazi nacionalnu suverenost, taj zakon poništen, a poništio ga je Kristijan Šmit.

Dodik u apelaciji dodaje i to „da su se svi pravni subjekti u RS prema tim poništenim zakonima ponašali kao da ne postoje“, da Dodikove ukaze o proglašenju zakona koje je poništio Kristijan Šmit „niko nije ni pokušao primijeniti niti su oni u realnom životu prouzrokovali ikakve posljedice“, te da se „radi o zakonima koji pravno ne postoje“.

Sve to, dakle, piše i tvrdi Dodik u svojoj apelaciji Ustavnom sudu BiH, jer mu to tada treba, čime pokazuje svoju pravu ćud. To ni u kom slučaju ne bi radio čovjek koji se istinski bori za nacionalnu suverenost i koji je demokrata, već bi odlučno i nepokolebljivo istrajavao na nacionalnoj suverenosti u svakoj (ne)prilici, pa i u apelaciji Ustavnom sudu BiH.

Koliko je Dodik autokrata dokazuje ne samo prethodno navedeni primjer, iz kojeg se vidi koliko je u njegovim rukama stvarna zakonodavna vlast u Republici Srpskoj, već se to odnosi i na njenu Vladu. Naime, stvarni gospodar izvršne vlasti u Republici Srpskoj nije njena Vlada, kako bi trebalo biti po Ustavu Republike Srpske, već je to Milorad Dodik pošto je premijer samo onaj koga hoće Dodik.

Čak i kada više nije predsjednik Republike, što se najbolje moglo vidjeti u septembru prošle godine, kada je Narodna skupština po Dodikovoj naredbi za premijera imenovala osobu koju je predložio Dodik iako Dodik tada nije bio predsjednik Republike i uprkos tome što Ustav Srpske propisuje da kandidata za premijera može predložiti samo predsjednik Republike.

Takvo ponašanje predstavlja kršenje vladavine prava, što je važno reći zato što je demokratija prije svega načelo zakonitosti, kako s pravom ističe Filip Lovo u knjizi „Velike savremene demokratije“, a ne samovolja pojedinca.
Stoga se i na tom primjeru vidi da je Dodik autokrata, a nikako demokrata.

Tu činjenicu potvrđuje i još jedan dokaz koji sam, iz niza drugih, ostavio za kraj. Radi se o revizorskom izvještaju o trošenju budžetskog novca u Službi predsjednika Republike u 2025. godini, tokom koje je u njenom većem dijelu Dodik bio predsjednik Republike de iure, mada je on to bio i de facto i nakon što mu je utvrđen prestanak te funkcije od strane CIK BiH.

Dakle, u izvještaju Glavne službe revizije stoji kako je Služba predsjednika Republike (kojom vlada Dodik) u 2025. godini potrošila 60.637.736 KM za, kazano narodnim jezikom, nepoznate svrhe ili, kazano jezikom revizora u revizorskom izvještaju, „na nepomenute rashode“. Dakle, preko 60 miliona KM je isparilo, što takođe dokazuje autokratsku prirodu Milorada Dodika i njegovog apsolutističkog vladanja.

Zato je, sve u svemu, farsa to što je uradio Džadson univerzitet davši liku kakav je Dodik „priznanje za demokratiju“.

Dr Milan Blagojević/BN