Obrisi nekadašnjih domova su još uvijek vidljivi, ali sveprožimajući pijesak valja se poput talasa, preliva kroz prozore, puni dvorišta i prekriva namještaj.
Manje od sat vremena vožnje od grada Dubaija, odmah preko granice u Šardži, selo koje sadrži dva reda kuća i elegantnu džamiju prepušteno je na milost i nemilost pustinje.
Postoje pokazatelji da su stanovnici možda otišli u žurbi; vrata širom otvorena, lični predmeti ostavljeni u haosu, piše CNN.
Al Madam je postao “selo duhova” koje su stanovnici napustili možda u bijegu od natprirodnih sila.
Jedna lokalna legenda kaže da je kroz naselje prošlo natprirodno biće, zvano džin, koje je odvelo stanovnike. Druge legende pominju razne druge demone.
Ali, tamo nema nikoga ko bi mogao da ispriča svoju priču.
S druge strane, Al Madam je postalo sve atraktivnija destinacija za putnike iz Dubaija.
Loše čuvana tajna
Zajednica stranih radnika iz Dubaija zavoljela je ovo mjesto i među prvima je počela da ga posjećuje. Društvene mreže polako se pune reportažama s ove avanturističke destinacije, a turističke agencije ubrzano dodaju Al Madam u svoje programe.
– Takozvano “selo duhova” trenutno nije među najpopularnijim destinacijama, ali postaje sve omiljenije kod onih koji vole da istražuju – kaže S.I. Sunil iz “Desert Safari Tours-a”.
Urednica bloga o putovanjima Britanka Vanesa Bol kaže da je ovo mjesto “loše čuvana tajna”, jer za njim vlada veliko zanimanje i sve veći broj ljudi ga posjećuje.
– Većina vrata je otvorena, a neke kuće čak i nemaju vrata. Unutra vas čekaju divni mozaici po zidovima i murali s oslikanim lokalnim pejzažima – kaže ona.
Uprkos rastućoj popularnosti, lokalnim vlastima nije u planu ograničenje pristupa lokalitetu za turiste ili naplata ulaza.
Duhovi ili pijesak?
Kako je selo naprasno napušteno, šire se glasine o tome da su duhovi otjerali ljude.
Često se pominje Um Duais, duh koji ima ženski lik s mačjim očima i sječivima umjesto ruku.
Tokom 2018. godine, Umjetnička fondacija grada Shardžaha sprovela je javnu raspravu s ciljem utvrđivanja prave istorije sela. Pretpostavlja se da je selo izgrađeno sedamdesetih godina prošlog vijeka, a da je od tog vremena imalo nekoliko ciklusa iseljavanja zbog surovih pješčanih oluja koje su dovele do opustošenog mjesta.
Alternativno objašnjenje ovog fenomena ponudio je profesor arhitekture sa Univerziteta u Kolumbiji, Jaser Elšeštavi. On se bavio intenzivnim proučavanjem takozvanog koncepta Ša’bi domaćinstava, programa koji je šezdesetih godina prošlog vijeka sprovodila država širom Ujedinjenih Arapskih Emirata, s ciljem da se beduinskom stanovništvu osigura prostor za život, uslijed modernizacije uzrokovane otkrivanjem velikih naftnih rezervi.
– Izgradnja moderne države podrazumijevala je stanovništvo okupljeno u gradovima i naseljima, a ne Beduine koji tumaraju pustinjom. Tradicionalan način života na ovim prostorima povezivan je sa siromaštvom i opstankom u teškim uslovima, što novonastaloj državi koja leži na nalazištima nafte nije odgovaralo, već su nastojali da stvore drugačiju sliku o sebi – rekao je profesor.
Al Madam je primjer Ša’bi naselja s objektima u kojima su sobe standardne veličine i s otvorenim dvorištima ispred kuća. Neka od ovih naselja izgrađena su toliko brzo da je prateća infrastruktura izostala, što je možda i natjeralo Beduine da ih napuste.
– Tokom istraživanja razgovarali smo s brojnim porodicama koje su se žalile da u objektima nisu postojali priključci za struju i vodu. Ako osnovna infrastruktura nije osigurana, ljudi će na kraju napustiti takvo naselje – pojašnjava profesor Elšeštavi, prenosi Blic.
