Potezanje pištolja
Predsjednik Srpske i lider SNSD-a Milorad Dodik ko zna koji put je političkom nedosljednošću zbunio svoje simpatizere. Ovaj put riječ je o Izbornom zakonu RS, po kojem se definitivno neće održati ovogodišnji lokalni izbori, tako da su morali da se ugrizu za jezik svi koji su grčevito branili tvrdnje da Republika Srpska neće učestvovati na izborima po Šmitovom zakonu.
„Možda smo malo kasno krenuli sa donošenjem Izbornog zakona da bismo mogli stići na ove izbore. Očigledno se to neće desiti, jer imamo proceduru u Vijeću naroda i vjerovatno u Ustavnom sudu. Ovo nije nikakvo popuštanje, niti davanje značaja Šmitu, nikakvo povinovanje zapadnim stranama. Dugoročno gledano, mislim da treba da radimo protiv onoga što je njihova namjera, a nekad to podrazumijeva uključivanje u taj proces. Mislim da ljudi to razumiju“, rekao je između ostalog Dodik.
Moj drugar Makso (kao vatreni simpatizer SNSD-a i njegovog lidera i to bez vidljivih finansijskih motiva), svakako razumije, jer je za njega ono što kaže Mile jednako Svetom pismu i ne dovodi se u pitanje. Istina, u posljednje vrijeme i on ujutro na kafi zna djelovati zbunjeno, jer ono što je juče bio čvrst i nepokolebljiv stav, već sutradan ujutro postaje nebitno. Od „‘ta će Šmit, imamo mi svoj zakon“ do „prinuđeni smo da prihvatimo Šmitov zakon zato što će Bošnjaci i opozicija izaći na izbore, pa moramo da im osujetimo plan“.
Da ne bude zabune, nije prvi put, niti je samo Miloradu Dodiku svojstveno da mijenja stavove i danas tvrdi nešto potpuno suprotno od onoga što je zagovarao juče. Političarima je to posao, ali problem je što je potezanje krupnih političkih tema, pa njihovo vraćanje u futrolu postalo potpuno normalno i nekažnjivo za razliku od svakodnevnog života, gdje golo potezanje pištolja ostavlja posljedice.
U prilog tome evo jedna istinita crtica iz života. Bio jedan lik, zvaćemo ga Nešo, koji se predstavljao kao žestoki momak. Nabildan, tetoviran, opasna frizura, izbrijana obrva i sve to… Nešo je dva puta u kafanskim tučama potezao pištolj, a nijednom nije opalio. I oba puta je dobio po guzici, al’ mnogo ozbiljnija posljedica od batina je što ga više niko ne doživljava.
Problem je što političari mogu da potežu političke pištolje i vraćaju ih u futrolu bez imalo bojazni da će dobiti po guzici, odnosno bez straha da će njihovi simpatizeri prestati da ih doživljavaju. Ako ne vjerujete, pitajte mog druga Maksu. Mijenjanje stavova na dnevnom nivou i laganje bez straha od kazne postalo je potpuno normalno i prihvatljivo na svim političkim nivoima. Od onih na najnižem nivou i njihovih neispunjenih obećanja o asfaltiranju nekog zaseoka, preko pukih tvrdnji o vraćanju nadležnosti Srpske, formiranju Agencije za lijekove RS i sličnih stvari, pa do odustajanja od neglasanja na nivou BiH dok ne odu strane sudije iz Ustavnog suda itd.
Međutim, ono što je šokantno, a čemu smo svjedočili prethodnih dana je to što je brutalna laž kao legitimno političko sredstvo etablirana na najvišem nivou i na najvećoj svjetskoj pozornici. Ono što su prije dva dana pred Savjetom bezbjednosti UN izgovorili bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović i samozvani visoki predstavnik Kristijan Šmit vrvjelo je bezočnim i brutalnim lažima. Što naš narod kaže, ono što su izgovorili „pas s maslom ne bi pojeo“, a da zlo bude potpuno, u tome su ih horski pratili svi zapadni ambasadori.
Da neko ne shvati pogrešno, nije ovo nikakva relativizacija, niti pravdanje onoga što radi vlast u Srpskoj, već uredno poredane činjenice i gola istina, pa kome paše – paše. Poenta je da je u situaciji kada se brutalno laže na krovu svijeta, besmisleno osuđivati samo Maksu i ostale „Makse“ zato što vjeruju u svaku koju čuju. A najljepše i krajnje proročki je to još polovinom osme decenije prošlog vijeka rekao Danko Popović u svom velikom djelu „Knjiga o Milutinu“: „Toliko smo se na laž navikli da više niko u istinu ne vjeruje.“
P.S. Nisam ni ja vjerovao da će umjesto da Stojko pređe u Demos, Bobi preći u SNSD. A mislio sam da ne mogu obojica pogriješiti. Hihihi…
Nezavisne
