Čak i da povjerujemo da ga je organizovala Opštinska organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenica. Čak i da zaboravimo Dodikov nikad gori vic i Banjčevu borbu protiv „pederske Evrope“ i „muslimančine“, za rakijski kazan i pečenicu, sve sa javnim, vlažnim snovima o proširenju Specijalne vojne operacije na „nacističku“ Njemačku.
Bio je veličanstven, čak i da zatvorimo oči na slike Ratka Mladića u trenutku kada tvrdimo da je akcija Vojske Republike Srpske u Srebrenici bila pogrešna. Čak i da zaboravimo koliko je bilo dosadno slušati onolike govornike koji su ponavljali jedno te isto. I čak da zaboravimo Viber poruke kojima je zaposlenima u javnoj upravi prijećeno otkazima, ako ne dođu na Trg Krajine…
Miting je bio veličanstven jer je onoliki broj ljudi bio spreman da sluša, gleda i proguta sve to, ali da se ipak nađe na mjestu odakle je jedan narod poručio da nije genocidan. Dobro, možda jeste ozlojeđen, prevaren, opljačkan, ubijen u pojam, obeshrabren, zloupotrijebljen, nedovoljno pismen, ali kada mu spomenete Republiku Srpsku, iracionalno prevlada sve ostalo. Sada očekuju da ih Srpska pozove i pita za sve, a ne samo za Srebrenicu.
Međutim, skup je bio beskoristan za Republiku Srpsku iz prostog razloga što ne može da spriječi usvajanje rezolucije o Srebrenici. Čak i da je okupio 100.000 ljudi i da traje danima. Geopolitičke igre, u ovom slučaju protiv Srba, rezultat su mnogo šire priče, planova, lobiranja, savezništava… Svega onoga što je za nas strano i što pokušavamo da nadoknadimo kurčenjem, vikom, patetikom, teorijama zavjere. Za ne povjerovati, i to je napredak u odnosu na vrijeme kada smo samo mirno stajali dok su nas klali, uz poruke koje priliče nebeskom narodu: „Samo ti, sinko, radi svoj posao“.
Ali, miting je bio od ogromne važnosti za vlast u Srpskoj. Da sebi dokažu da i dalje mogu da mobilišu masu glasača. Da iskosa ponovo potkače “izdajničku opoziciju”, koja nije došla na „patriotski skup“, kao da svaki skup vlasti nije bio „patriotski“. Da vide koliko još mogu da jašu na strahovima, emocijama, prijetnjama. I zato je navlačenje broja prisutnih na 50.000 bitno jedino njima. Jer, oni sve rade zbog brojeva.
P.S. Molim vas, idući put pustite i Stanivukovića da govori.
Srpskainfo
