Vukanović: Nema Atanasija i Amfilohija da dignu glas, hoće li se neko od vladika ograditi javno od stavova patrijarha Porfirija!?
Odlazak patrijarha Porfirija i njegove desne ruke vladike Irineja Bulovića, koji dugo vremena iz sjene rukovodi Srpskom pravoslavnom crkvom kao član Sinoda, skinuo je sve maske sa lica i pokazao da oni nisu duhovni pastiri i sluge naroda i svih pravoslavnih vjernika, što bi trebali biti, već su sluge, podanici i poslušnici vlasti. Iako mnogi kririkuju istup patrijarha i njegove sjene, lično smatram da je on koristan, jer su i kod najtolerantnijih vjernika razbio poslednju nadu i vjeru, odagnao svaku sumnju jer je patrijarh preduboko zaglibio u politiku, dijeli svoj narod, na najgori mogući način, i postao je zaštitnik, promotor i portparol vlasti.
Sa patrijarhom se ne slaže većina vjernika, ali i dobar dio sveštenstva, monaštva i vladika, ali je pitanje da li će neko od njih javno istupiti, ograditi se od ponašanja i izjava patrijarha, koji je prvi među jednakim. Da su među nama blaženopočivši vladika i Atanasije i mitropolit Amfilohije, ne bi se dugo čekalo na reakciju iz naše Crkve, majski Sabor bi sigurno obilježila rasprava o političkim istupima i ponašanju patrijarha Porfirija, a pitanje je da li će sada neko od vladika imati hrabrosti da istupi ili će na Saboru i Crkvi zavladati jednoumlje i Omerta.
Porfirije ima veliku odgovornost za stanje u državi i društvu, jer je njegova politička podrška koju uporno daje Vučiću i Dodiku, od podjele ordenja, držanja govora, fotografisanja, dok uporno ćuti na korupciju, siromaštvo, kriminal i druge devijacije. Svoju sudbinu je vezao usko za vlast i moćnike, dio je paketa sa njima, a njegovi politički kstupi najveću štetu ugledu Crkve. Umjesto komentara, koji su suvišni, na kraju se treba prisjetiti našeg blaženopočivšeg patrijarha Pavla, koji je došao na Trg Republike u Beogradu da podrži studente.
„Došao sam da vam se ne bi dogodilo nešto neukusno“ poručio je patrijarh okupljenom narodu, a njegove riječi i danas odazvanjaju kao devedesetih godina. DOSTOJAN!
Blog: Nebojša Vukanović
