Tu u intervjuu za Srpskainfo kaže Igor Crnadak, potpredsjednik PDP i šef Kluba poslanika te stranke u Narodnoj skupštini, komentarišući argumentaciju vlasti, posebno predsjednika NSRS Nenada Stevandića, da nisu odustali od zakona o Ustavnom sudu BiH, a time ni od zaključka parlamenta.
– Oni su pogazili zaključak, jer je trebalo kupiti zgradu od kuma, dati nove tendere raznim prointerima i sirijusima, kupiti nove limuzine… Na kraju krajeva, javno smo dokazali da SNSD čak ne primjenjuje ni Zakon o neprovođenju odluka Ustavnog suda BiH. Očigledno da Dodik nije omekšao poslije optužnice, nego se potpuno slomio. Ovo je težak period za njega i veoma, veoma opasan period za Republiku Srpsku, kojoj je on postao ozbiljan kamen oko vrata – tvrdi Crnadak.
Zašto toliko branite zaključke Narodne skupštine u vezi sa Ustavnim sudom BiH kada PDP nije glasao za njih?
Upravo zato i nismo glasali, jer nas je SNSD toliko puta sve zajedno prevario i odlučili smo da kažemo “dosta”! Oni usvoje nešto u Narodnoj skupštini i onda to uzmu kao žeton, sjedaju za sto sa Trojkom i strancima i kreće trgovina. Ovaj put ne može. Prema tome, nema veze ko je kako glasao; kad nešto usvoji NS RS to je obavezujuće za sve. Opozicija nije glasala za većinu zakona u Narodnoj skupštini, pa ih ipak poštuje.
I sad su oni u čudu što mi tu temu ne popuštamo. Nećemo popustiti i nemamo pravo da im to dozvolimo, jer je SNSD pokušao politički atentat na našu najvažniju instituciju i moramo je braniti.
Podizanje optužnice protiv Milorada Dodika u javnosti je predstavljeno kao napad na čitavu Republiku Srpsku. Koliko je u tome istine?
U toj tezi nema nimalo istine. Optužnica se odnosi na Dodika, a ne na funkciju predsjednika Republike. Najbolje i za Dodika i za Republiku Srpsku bi bilo da, ukoliko se optužnica potvrdi, podnese ostavku i posveti se odbrani, a da se izabere novi predsjednik RS, koji ne bi bio pod takvim opterećenjem. Međutim, Dodik je izabrao pristup „država, to sam ja“ i stavio je ispred sebe, kao nekakav štit, i institucije i funkcionere i narod. Ne pokazuje da mu je stalo do Srpske, nego isključivo do vlastite političke karijere i ostanka na vlasti po svaku cijenu. Međutim, pravna situacija u kojoj se nalazi je ozbiljna. Vjerujem da bi volio da nikad nije dao izjavu, nakon smjene Poplašena 1999. godine, da nije Vestendorp diskvalifikovao Poplašena, nego Poplašen sam sebe, jer je radio protiv Srpske.
Danas svako može u toj izjavi riječ Vestendorp zamijeniti sa Šmit, a riječ Poplašen sa Dodik.
Slučaj „Optužnica“ je samo nastavak krize o imovini, a potom odluka Kristijana Šmita i Ustavnog suda BiH. Kako biste Vi postupili u takvoj prilici da ste vlast u Srpskoj?
Nemoguće je odgovoriti na takvo hipotetičko pitanje, jer ja nikad ne bih doveo ni Republiku Srpsku ni sebe u današnju situaciju.
Trenutku u kojem se nalazimo prethodilo je na stotine pogrešnih poteza, loših procjena, provokacija, svjesno napravljenih vještačkih kriza i mnogo, mnogo korupcije. I za sve to odgovornost nosi SNSD. Oko Republike Srpske, njene imovine, teritorija, institucija, nadležnosti, entitetskog glasanja i drugih mehanizama zaštite nema razgovora kada smo u pitanju i PDP i ja lično.
A sve ostalo je predmet razgovora, ali uz ozbiljan pristup, građenje mostova u svijetu, razvijanje ekonomije i jačanje institucija. Nisu dovoljni šator i mikrofon.
Kako gledate na izjavu Milorada Dodika da bi BiH trebalo da preda zahtjev za članstvo u BRIKS, dok istovremeno u Sarajevu usvaja tzv. „evropske zakone“?
Ovo je dokaz da su Dodik i SNSD odustali od evropskog puta, jer oni ne žele red, vladavinu prava, čvrst sistem i jake institucije. Njihova politika je sve suprotno od toga. Njima je mnogo bliži pristup vladanju koji vidimo u Rusiji, Kini ili Bjelorusiji, nego evropski pristup, gdje institucije dominiraju, a vlade su promjenjive.
Republika Srpska nikad više, ni po koju cijenu, ne smije dozvoliti da ponovo izabere vladavinu pojedinca, umjesto vladavine institucija.
Dodik je prije par dana napao poznatog novinara iz Beograda, Boška Jakšića, samo zato što „promoviše zapadne i evropske vrijednosti“, iako je Republika Srpska davno donijela svoje geostrateške i spoljnopolitičke odluke da upravo ide u Evropu, na Zapad.
Prema tome, SNSD bježi od Evrope, oni žele na drugu stranu. Možda to najbolje potvrđuje činjenica da je Republika Srpska pod finansijskim sankcijama EU, Njemačke i drugih zapadnih zemalja, a istovremeno se kao velika dostignuća najavljuje sporazum s Tatarstanom i sastanak s Lukašenkom.
Teška izolacija u kojoj se nalazi rukovodstvo Republike i jedna vrsta sanitarnog koridora, u političkom i finansijskom smislu, oko Republike Srpske već sad ima katastrofalne posljedice, a najgore tek slijedi.
SDS je u Domu naroda BiH predao u proceduru svoj Prijedlog zakona o Ustavnom sudu BiH. Da li ga PDP podržava i šta se može tim postići?
Za nas je prihvatljiv svaki zakon kojim će se okončati prisustvo stranih sudija i konačno zakonski definisati rad Ustavnog suda BiH, što je Ustav BiH i predvidio. Međutim, nisam optimista da će zakon proći, jer ga čak ni Nikola Špirić i njihov strateški partner HDZ nisu prihvatili u Domu naroda.
SNSD se igra sa ovom temom i glumi da želi nešto napraviti. Da su zaista htjeli da strane sudije odu, stavili bi to kao uslov za formiranje ovog Savjeta ministara. Ekipi iz Trojke toliko je išla voda na usta za foteljama da bi dubili na glavi da je to SNSD tražio, a kamo li pristali na neki zakon. To je sad propuštena šansa.
Kao bivšem ministru spoljnih poslova BiH, kako Vam se čini trenutna mreža ambasadora BiH iz Republike Srpske?
Ne poznajem ih sve i ne mogu dati generalnu ocjenu, ali biće im veoma teško napraviti dobar posao u uslovima totalnog raspada odnosa u Predsjedništvu BiH i mnogo kratkih spojeva na relaciji Predsjedništvo – Ministarstvo spoljnih poslova BiH.
Nadam se da su spremni da rade profesionalno i da uspješno predstavljaju i Republiku Srpsku i BiH, iako smatram da nisu trebali ulaziti na teren unutrašnje politike, sa famoznim kolektivnim pismom podrške Dodiku. Ili, ako su već to uradili, morali su dati podršku i Narodnoj skupštini, kada su pogaženi njeni zakoni i zaključci.
Jer, tu je ipak napadnuta institucija, a kod optužnice je u pitanju pojedinac.
Da li podržavate odluke gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića i šta kažete na sve češće znakove „simbioze“ s Miloradom Dodikom?
Kad je kampanja za gradonačelnika bila na samom kraju, SNSD je napao Stanivukovića da on, i ako pobijedi, neće voditi grad, nego će to raditi vrh PDP, a posebno ja, zbog bliske porodične veze koju on ima sa mojom suprugom. Pokazali smo da nije tako i da je njegova kandidatura ispred PDP bila iskrena. Postao je gradonačelnik i preuzeo odgovornost potpuno samostalno. Sa naše strane nema nikakvih pritisaka, ni oko tendera, ni oko regulacionih planova, ni oko čega.
Mislim da sam samo dva puta ušao u Gradsku upravu nakon izbora. Činjenica je da je pokrenuo dosta dobrih stvari, ali trpi i dosta kritika. Stavio je naglasak na rezultate u gradu, a zaustavio priču oko rušenja SNSD vlasti, oko kritike Dodika i korupcije u Republici Srpskoj. Vidjećemo sljedeće godine, navijam za Stanivukovića, ali se ne miješam u njegov posao.
Među opozicijiom, čini se, nikada nisu bili veći animoziteti, posebno u trouglu Stanivuković – Trivić – Vukanović. Da li i šta može da ih pomiri?
Prije skoro šest mjeseci javno sam pozvao da sva trvenja, prepucavanja i međusobne optužbe unutar opozicije odmah prestanu i da se okrenemo dogovoru i pripremama za lokalne izbore. Apel nije uspio u potpunosti, ali ima naznaka boljih odnosa u posljednje vrijeme, jer sazrijeva pristup da što brže promjene u Srpskoj moraju biti iznad bilo čijeg interesa ili sujete.
Za početak je najvažnije da učvrstimo međusobno povjerenje i da pokažemo da smo svi na opozicionoj strani spremni, bez kalkulisanja sa SNSD, da pravimo što čvršći dogovor, prvo za lokalne, pa onda i za opšte izbore 2026. godine.
