Blanuša prepušta kandidaturu Drašku za predsjednika RS!?

Današnji dogovor SDS i PSS o zajedničkim listama je u stvari prva faza SDS-ovog prepuštanja kandidature za predsjednika RS Drašku Stanivukoviću.

Da bi se Stanivukovićeva kandidatura progurala u SDS, gdje je upitna podrška takvoj odluci od strane Glavnog odbora te stranke, napravljen je prvi korak o zajedničkim listama SDS i PSS. Ukoliko se to desi Glavni odbor SDS mora da promijeni ranije odluke. A bilo ih je više i bile su kontradiktorne.

Predsjednik SDS Branko Blanuša je pokazao notornu nesposobnost jer jedno priča, a drugo radi, iako istinu za volju u kakvom stanju se nalazi SDS-ova infrastruktura, zajednička lista više odgovara SDS, jer je PSS daleko organizovanija i disciplinovanija stranka u ovom momentu. SDS je u organizacionom rasulu još od vremena Milana Miličevića, a Ljubiša Petrović več više od pet godina izbjegava da formira Gradski odbor SDS u Bijeljini, kako bi samostalno upravljao strankom i samovoljno donosio sve odluke.

Takođe treba imati u vidu da Blanuša nije znao ni toliko da, kada je kandidovan za predsjednika SDS kao jedan od svojih uslova, stavi pod kontrolom Glavni odbor kao ključni organ stranke, jer je preko 20 članova zog tijela kooptirao bivši predsjednik Milan Miličević i uglavnom ga još uvijek kontroliše. Zadržao je i predsjednika Glavnog odbora Jovicu Radulovića, iako je on bio Miličevićev izbor, u momentu kada je bilo daleko logićnije da se na tu poziciju izabere Marinko Božović i napravi kakva-takva ravnoteža sa istočnim dijelom Srpske.

Ipak, ključni problem unutar opozicije, kao i unutar samih stranaka jeste njihova neiskrenost. Iako oni daju optimistične izjave, to ni izbliza ne izgleda tako. I veliko je pitanje koliko bi jednistvena podrška bila bilo kojem kandidatu. Naradni front je marginalna stranka, bez značajnije organizacije, a velikih apetita, dok je stranka Za pravdu i red na paralelnom kolosjeku od ostalih opozicionih stranaka. Ključna primjedba njihovog lidera Neboše Vukanovića da ovom skraćenom opozicijom upravlja Beograd i Aleksandar Vučić, nije bez osnova. Ono što Vukanović nedovoljno dobro sagledava jeste činjenica da je raspoloženje u Srpskoj prema Srbiji uvijek većinski pozitivno i da kritika Vučića, ma koliko da vodi pogubnu nacionalnu politiku, ovdje još uvijek nema prolaz.

U svakom slučaju opozicija pokazuje da je bez kičme, jalova alternativa i bez hrabrosti za autonomnu politiku. Dok vlast u Srpskoj, ovakva kakva je, loša i sa sve manje podrške, na sličan način opstaje zahvaljujući takvom stanju u opoziciji.

ISTOK