Govedarica odgovorio Vukanoviću

U opoziciji vri kao u košnici i nakon niza jučerašnjih objava, od nerealne euforije do razočarenja i teških riječi, u pozadini tih dešavanja je i jedna polemika koju je otvorio lider Nebojša Vukanović sa načelnikom Gacka Vukotom Govedaricom iz SDS.

Nakon što je lider Nebojša Vukanović na svom blogu napao načelnika Gacka Vukotu Govedaricu zbog, kako samo kaže, njegove zahvalnosti Miloradu Dodiku i podrške projektu asfaltiranja u opštini Gacko, Govedarica je odgovorio.

Na svom fb-profilu Govedarica je napisao objavu pod naslovom „Ovo je tekst koji naslova nema jer je bespotreban“ u kojem kaže:

Svaki čovjek ima pravo na sopstveni motiv i vremenom traži adekvatne modele kako i na koji način da postavi i prevaziđe određene zadatke kako bi  ih savladao i došao do željenog rezultata. I to je nešto što u potpunosti predstavlja sasvim prirodnu pojavu u društvu.

Nadalje, treba naznačiti da u takvom ambijentu postoje dvije vrste ljudi. Oni koji motivisani dođu do zacrtanog i ostvarenog cilja i oni koji iz objektivnih razloga ne uspijevaju da dođu do konačne realizacije sopstvenog motiva.

Ovi drugi se opet dijele na dvije vrste. Jedni su racionalni i skloni su da sagledaju svoje sposobnosti ili pak slabosti zbog kojih nisu uspjeli ostvariti zacrtane ciljeve i oni drugi koji isključivo smatraju da su permanentno za njihov neuspjeh krivi isključivo drugi, ne prihvatajući bilo kakav vid sugestije koja bi pozitivno uticala na pažljiv odabir zaključaka kako napravljene greške ne bi ubuduće dolazile do izražaja. Tako se rađa frustracija koja je psihofizičko stanje pojedinca koje ne može biti prirodan ambijent u kome se čovjek nalazi. Takvo stanje ukoliko duže potraje čovjeka može da odvede do gubitka logičkog rasuđivanja i u tim slučajevima takvim ličnostima je nemoguće bilo šta objasniti. Nije veliki problem kada se frustracija dogodi čovjeku i kada ga snađe, već je problem kada se ona kod čovjeka uspostavi kao redovna pojava.

Takvi ljudi smatraju da su nepogrešivi u svojim stavovima i skloni su konstantnim konfliktima sa svim onim ljudima koji pojave u društvu vide na drugačiji način. Tako se godinama gradi karakter ličnosti te svi pokušaji da se takvi mentaliteti razuvjere, osuđeni su na propast jer postojeći oblik destruktivnosti postaje neizliječiv. Takve ličnosti nisu sklone da grade već isključivo da razgrađuju i bilo kakav oblik saradnje sa njima je osuđen na neuspjeh. Dakle, nije teško prepoznati, riječ je o Nebojši Vukanoviću.

Po principu da razumniji i pametniji popušta prećutao sam dotičnom u par navrata. Ovaj put a poslije njegovih isfrustriranih opservacija kako sam se izahvaljivao Dodiku moram dati dodatno pojašnjenje.

Razlika imeđu mene i Vukanovića u ovom slučaju leži u poimanju određenih društvenih pojava. Treba napraviti diferencijaciju između politike i institucionalne saradnje. Pokušati poslije toliko vremena meni „prišiti rep“ opozicionog izdajnika je krajnja zloba u kojoj Vukanović ima jasnu namjeru da sukobom koji kreira sa opozicionarima koji se ne slažu sa njegovim stavovima vidi kao priliku da povrati loš politički rejting. Dodiku sam se zahvalio javno na jednoj od lokalnih sjednica parlamenta u decembru mjesecu prošle godine jer se poslije jednog našeg razgovora zauzeo da nam se riješi problem glavne magistrale koja prolazi kroz centar Gacka. Nije morao Dodik da se zauzme oko problema za koji sam ga zamolio ali se zauzeo, i na tome mu hvala još jednom jer u ime građana Gacka, nemam pravo ničije dobro da sakrijem. I naravno zahvalan sam JP Putevi Republike Srpske jer taj posao finansiraju u cjelosti.

Jesam li trebao da pokažem svoje nezadovoljstvo ili sam postupio na jedan ljudski i dostojanstven način? Je li treba da mrzim ljude koji su moji politički protivnici i neistomišljenici ili treba da imamo tek toliko dostojanstva da makar poštujemo jedni druge? Iza mene je dugi niz godina parlamentarnog rada i nikada nisam imao namjeru da vrijeđam ljude. Možda mi se u žaru političke borbe tako nešto i znalo dogoditi i ako jeste, spreman sam na izvinjenje, i to je ljudski kazati. Je li treba da tvrdim da sam za sve izrečeno bio uvijek u pravu i da sve oni koji društveno političku svakodnevicu vide na drugačiji način proglasim neznalicama, lopovima i otpadnicima? Nije to moj životni kredo. Ipak pripadam onoj grupi ljudi koji su za kulturu dijaloga i kada sam voljan da polemišem i kada sam svjestan da iz pristojnosti u ime svih onih ljudi koji su za mene glasali pa i onih koji to nisu, kao načelnik Opštine istaknem riječi zahvalnosti.

Vidim da je sporan i moj hrišćanski aspekt što sam sa nekadašnjim kolegom iz skupštinskih klupa a iz protivničkog tabora, Ilijom Tamindžijom u jednom dijelu svečane litije povodom praznika Sv. Vasilija koračao Nikšićkim ulicama i porazgovarao kao čovjek a ne kao primitivac kome sve smeta. Odmah da kažem da je moj sveukupan utisak sa veličanstvene litije povodom Krsne slave opštine Nikšić bio jedan od ljepših doživljaja za mojih 50 godina, uključujući sve ljude sa kojima sam u toj crkvenoj i molitvenoj povorci komunicirao, pa i sa Ilijom Tamindžijom. Bili su tu i moji prijatelji iz SDS-a, Veso Vujović, Bojan Samardžić, Aleksandar Ćeranić i drugi. Da, i da ne zaboravim, bilo je ljudi i iz crnogorskog DPS-a, i sa njima sam iskomunicirao po gdje koju rečenicu. Da sam sreo i Nebojšu Vukanovića, i sa njim bih se pozdravio i porazgovarao.

Ovdje ću da se zaustavim a o Vukanovićevom „silovanju“ onih ljudi iz opozicije, koji ne vide probleme kao što ih vidi on, ne bih komentarisao. Naprosto, teško da bi mogao dati ikakav veći doprinos, već bih dodatno ogadio političku scenu koju su pojedinci a koji su nedorasli da upravljaju sami sobom, zatrovali do te mjere, da i kada bi se na kraju ove tirade oko zajedničkog kandidata opozicije usaglasio zajednički kandidat, teško bi bilo međusobno izmiriti zavađeno biračko tijelo koje odavno priželjkuje promjene u našem društvu. Svojevremeno, kada smo Mladen Ivanić i ja bili kandidati opozicije za inokosne funkcije i ako smo zvanično poraženi na tim izborima, nismo posvađali birački korpus već smo gledali kako da ga zajednički približimo i kanališemo u pravcu promjena.

Bilo je to ipak jedno pozitivno i dijametralno suprotno iskustvo u odnosu na današnje prilike, napisao je na kraju objave Vukota Govedarica.

ISTOK