Političke igre unutar opozicije oko kandidatura

Dok se kandidati SNSD-a za oktobarske izbore 2026. već naslućuju, u opozicionim redovima su ispod radara razne političke kombinacije u kojima se običnim građanima nikako nije lako snaći, ali su mnoge stvari već sada prepoznatljive.

Konačnog stava iz opozicije još uvijek nema i on bi kako su juče optimistično najavli nakon sastanka Blanuša-Vukanović mogao ubrzo da uslijedi kao zajednički stav opozicionih stranaka. Prema onome što je rekao lider stranke Za pravdu i red Nebojša Vukanović to je Branko Blanuša (SDS).

Interesantno je da vijest o sastanku prenosi režimski RTRS, koji slične sastanke obično ignoriše, kao i izjavu Vuaknovića u kojoj je naveo da „SDS kao najveća opoziciona stranka prije četiri godine je napravila veliki ustupak i prepustila kandidaturu za predsjednika Republike Srpske PDP-u, i jasno da se sada ne može napraviti takav ustupak, jer bi to bio veliki udarac za SDS, doveo bi do velikih potresa i nezadovoljstva u članstvu, koji insistira da profesor Blanuša bude kandidat, posebno nakon odličnog rezultata prije par mjeseci, pa je pitanje koji je argument zašto se sada nećkaju i zašto ga ne žele bezuslovno podržati lideri opozicionih stranaka koji su prije par mjeseci bili u kampanji Branka Blanuše.“

Briga Vukanovića za interes SDS-a je u svakom slučaju manja njegove od želje da se izbjegne Draško Stanivuković kao kandidat. Ali ostaje pitanje kako opozicija bez Stanivukovićevog pokreta i bez punog jedinstva može da pobjedi. Ili nekima cilj i nije pobjeda, nego ulazak u vlast!?

Cilj je izbjeći Stanivukovića

U pozadini ovih kombinatorika je izbjegavanje Draška Stanivukovića kao kandidata, koji ne odgovara ni vlasti ni dijelu opozicije. U isto vrijeme se Draško nastoji nametnuti u javnosti kao zainteresovan kandidat za predsjednika RS, jer je njegov javni duel sa premijerom Savom Minićem upravo to. Naravno, nijedan od njih dvojice to nije eksplicitno rekao, ali je jasno da se obojica vide kao kandidati za predsjednika RS.

Iako Vukanović oštro napada miješanje Beograda u izborni proces u Srpskoj, zanimljivo je da upravo jedna grupacija iz SDS koja je konektovana na bočne kanale Aleksandra Vučića, sada gura Blanušu kao kandidata. Njihov je cilj da se izbjegne kandidatura Draška Stanivukovića, koji po svemu sudeći preuzima opozicioni primat od SDS-a. A postoji i dublja kombinatorika.

Ovakav scenario bi bez sumnje  odgovarao i Miloradu Dodiku, a prema našim informacijama, postoje dogovori ispod žita iste te grupacije iz SDS-a sa Dodikom, koji nudi izvjesna obećanja i benefite takve saradnje.

Nije isključeno da ova Vučićeva veza igra svoju solo igru, ili duplu igru, što je i ranije viđeno od Vučića kada je podržavao i kampanju SDS-a i SNSD–a. U svakom slučaju razgovori te vrste postoje. Jelena Trivić je za sada jedina koja je direktno na liniji Beograda i koja preferira Draška Stanivukovića. Djeluje da neki od aktera iz opozicionih redova ili ne shvataju tu vrstu političkih igara ili nemaju iskustva u njima, a Blanuša je bez sumnje jedna takva osoba. Da je njegova autentičnost sa kojom je dobio naklonost glasača na vanrednim predsjedničkim izborima izgubila na snazi, pokazali su već ponovljeni izbori za predsjednika RS. Iako Vukanović još uvijek naglašava da je „Blanuša vratio nadu“ opoziciji, veliko je pitanje šta je od tog povjerenja ostalo.

Opoziciji se političke igre mogu obiti o glavu

Prosječan glasač nema prevelikog interesovanja a ni razumijevanja za bilo koju vrstu političkih igara, ali on intuitivno nepogrešivo  osjeća šta ko radi i na vrlo jasan način  reaguje na izborima. Zato su najbolja ona rješenja koja su najednostavnija. Sadašnja slika nejedinstva opozicije nije ni sjajna ni optimistična, bez obzira na uvjeravanja pojedinih lidera iz opozicije.

Zato je poruka koju je danas iz sporednih opozicionih redova u izborima poslao Milko Grmuša vrlo trezvena. Pozivajući se na reagovanje glasača u Mađarskoj, on je rekao da bi nekoliko direktnih poruka ispred opozicije bilo dovoljno da se glasači uvjere u njihov kredibilitet. A to su poruke koje glasači osjećaju kao bliskim njima, a koje još uvijek ne vide oni koji su zaslijepljeni raznim kombinatorikama. U tom smislu je jedna od poruka protiv kriminala i korupcije bila snažan zamajac kampanje Nebojše Vukanovića i ona mu je donijela dio pozitivnog imidža u javnosti. Iz SDS-a su mnoge slične teme propustili i mnoga važna pitanja za građane  su ostala bez odgovarajuće reakcije te stranke u javnosti. Stanivuković se opet nametnuo snažnim organizacionim radom na terenu, ali još uvijek bez dovoljne naklonosti šireg glasačkog tijela. Pri tome mu nedostaje iskrena podrška iz opozicionih redova i to je stvar koja će se teško promijeniti.

Drugim riječima, opoziciji se njene političke igre mogu obiti o glavu i bilo bi im pametnije da u fokusu imaju ono šta misle obični glasači i kako da zadobiju njihovo povjerenje, a ne da se bave kompromitujućim kombinatorikama i pokazuju nezajažljivu želju za vlašću po svaku cijenu i za lične pozicije. Aleksandar Vučić im u tom smislu nikada nije bio iskren saveznik, jer oni sami mikada nisu međusobno bili iskreni ni uvjerljivi.

ISTOK