– Ja nisam zadovoljan kako se moj narod ili velika većina mog naroda odnosi prema kulturi sjećanja, čuvajući ono što je dobro a ne dirajući ono što nije, što bi ja mislim onako kako bi trebalo da bude. Naime, mi se trebamo čuvati one izreke, one maksime, moje je sveto, tvoje je sveto, svoje čuvaj, moje ne diraj. Ja se već skoro četiri decenije bavim intenzivno čitajući i pišući knjige, i onda sam došao do spoznaje da bih i ja trebao, kao jedan mali čovjek, nešto uraditi na tome planu, da ostavimo određeni trag, pa da ove značajne ljude, iz moje rodne Dalmacije, koji su svoj život ugradili u onu čuvenu, Njegoševu koja glasi Blago onome ko dovijeka živi, imao se i šta i roditi, pa da eto i sačuvamo od zaborava, i da to bude jedan embrion, podsticaj mojim savremenicima, ali i budućim mlađim generacijama, da rade, da čuvaju, i unapređuju, da se uče na našim greškama i budu bolji nego mi – veli Kuraica.
Iznjedrila je Dalmacija mnoga poznata imena. Iz svih obilasti. Ono što posebno raduje jeste činjenica da autor izložbe nije zaboravio ni poznate Srbe katolike, veli Dragan Krošnjar, prvi čovjek Krajiškog kulturnog centra Sveti Sava.
– Skoro da više nemate Srba katolika, kao što su bii Marin Držić, Ivan Gundulić, čuveni Mato Gracić, Srbin katolik koji je finansirao Dubrovačku Maticu Srpsku, koji je u Dubrovniku osnovao Sokolsko društvo Dušan Silni, koji je bio brodovlasnik, koji je pomagao srpsku kulturu u Dubrovniku. Gledajte, države se mijenjaju, carevine se mijenjaju, ali narod koji živi na tom prostoru ostaje, pa je veoma bitno da mi tu kulturu sačuvamo – kaže Krošnjar.
Nije bilo nimalo lako pripremiti izložbenu postavku ovog tipa, kaže mr Milorad S Kuraica. U tome je kaže, na kraju ipak uspio, o čemu govore samo pozitivni komentari i pohvale. Izložbu su vidjeli u čak 15 gradova Republike Srbije. Stigla je i do Čikaga. Ipak, bilo bi lijepo, slaže se sa nama, vidjeti ju u njegovom rodnom Plavnu kod Knina, gdje je već uradio puno na obnovi kuće u u kojoj je svojevremeno živio i radio – veliki Dositej Obradović.
– Vi ste upravo sada načeli jednu drugu temu, jedan drugi segment moga života. Dakle ja sam veliki ljubitelj, života i djela velikog Dositeja Obradovića, koji je mom rodnom selu, na samoj tromeđi Bosne, Like i Dalmacije, boravio 1769 i 1770. godine. Tu je 16.03. 1770. napisao svoju drugu Bukvicu poznatiju kao „Ižica“, uz moju ideju i pomoć dobrih i pelementih ljudi iz cijelog svijeta mi smo pune tri godine obnavljali i sanirali taj objekat koji je bio pred rušenjem. Danas taj objekat svijetli tako da je na Terazijama nije ga sramota. 29 avgusta 2021. smo otvorili Bratsku kuću i tamo se nalazi moja izložba, a sada stalna izložbena postavka posvećena Dositeju Obradoviću. Valja napomenuti da je do tada, samo u Muzeju Grada Beograda, Muzeju Vuka i Dositeja, i rodnoj kući Dositejevoj u njegovom Čakovu, bila skulptura Dositeja Obradovića, od glave do pete, rad Rudolfa Valdeca, a od tada, na moje veliko zadovoljstvo i sreću, ona krasi Bratsku kuću u mom rodnom Plavnu. Ipak nakon svega što se desilo polovinom devedesetih meni je jako tužno pričati o mom Plavnu koje je danas gotovo pusto – kaže Kuraica.
Na kraju napomenu, da je ovo izložbena postavka koju svakako morate pogledati, jer ćete iz nje jako puno naučiti. Dosta je tu poznatih imena iz svijeta kulture, religije, politike, nauke, sporta, koja su utkana u istoriju srpskog naroda. Stoga preporuka, obavezno pogledajte izložbenu postavku Milorada S Kuraice pod nazivom Znameniti Srbi Dalmacije u Muzeju Republike Srpske.
Ljubinko Spasojević/ SrpskaCafe
