Evo zbog čega je Erenburg jedinstvena pojava u ruskoj istoriji.
1. Poznavao je sve: od Piksa do Ajnštajna
Spisak svih ljudi koje je poznavao Ilja Erenburg (1891. – 1967.) je beskrajan i na njemu su sigurno svi najveći umovi 20. vijeka. Već smo spomenuli Lenjina. Erenburg je proveo devet godina u Parizu i njegovi prijatelji su bili Pablo Pikaso, Diego Rivera, Amadeo Modigliani i drugi poznati slikari.
Kasnije se upoznao s Vladimirom Majakovskim, Borisom Pasternakom i Anom Ahmatovom. Za vrijeme građanskog rata u Španiji sretao se s Hemingvejem. Poslije Drugog svjetskog rata učestvovao je u Svjetskom savjetu za mir i poznavao se s mnogim predstavnicima politike i među naučnivima, uključujući Frederika Jolio i Alberta Ajnštajna.
– U Sovjetskom Savezu nije bilo drugog pisca s takvim autoritetom i vezama na Zapadu – kaže biograf Erenburga, Benedikt Sarnov. Upravo je to bio razlog da sovjetske vlasti smatraju Erenburga nezamjenjivom figurom, a to mu je možda i spasilo život.
2. Blistavi um ili nevjerovatna moć predviđanja?
– Uskoro će eliminisati sve Jevreje u Budimpešti, Kijevu, Alžiru i na mnogim drugim mjestima… Spaljivati ih i zakopavati ih žive, orošavaće polja njihovom krvlju.
Ovo zvuči kao citat Hitlerovog plana Holokausta, ali to su rečenice iz prvog romana Erenburga izdatog 1922. godine.
Ova satirična knjiga nosi naslov “Neobične avanture Julija Jurenita” i sadrži mnoga predviđanja budućnosti Evrope i svijeta. Nažalost, najgora od njih su se obistinila. Osim Holokausta, Erenburg je predvidio i Hirošimu. Jedan naučnik u romanu smišlja oružje za masovno uništenje, a Amerikanci koji to oružje kontrolišu, usmjeravaju ga na Japan.
– Još uvijek se čudim proročanstvima iz “Julija Jurenita” koja su se u potpunosti ostvarila. Je li je on sve to slučajno pogodio? Ali je li je moguće da slučajno predvidi i njemački fašizam i njegovu italijansku raznovrsnost, i čak atomsku bombu koju su Amerikanci bacili na Japance? Pretpostavljam da mladi Erenburg nije imao ništa zajedničko s Nostradamusom, Vangom ili Mesingom. Bilo je to nešto drugo: bistar um i brza reakcija omogućili su mu da vidi sve osnovne crte čitavih naroda i da predvidi kako će se oni razvijati u budućnosti. U ranijim vijekovima za takav dar su mogli baciti čovjeka na lomaču ili ga proglasiti nenormalnim, kao Čadajeva – pisao je publicista Leonid Žukovski.
3. Bio je majstor kompromisa
U početku skeptičan prema revoluciji, Erenburg se kasnije pridružio komunistima i kombinovao je visoku umjetnost, slobodu, zapadnjački stil života (obožavao je Pariz u kojem je proveo mladost, govoreći da je to njegova “škola života”) i lojalnost Moskvi.
– Tridesetih godina fašizam je jačao i Erenburg je bio sve manje zahtjevan prema onima koji su u suštini bili u stanju da ga zaustave – piše publicista, Aleksandar Melihov.
Erenburg je pisao za sovjetsku štampu, veličao Josifa Staljina i držao jezik za zubima za vrijeme čistki prije i poslije rata u kojima su stradali i mnogi njegovi prijatelji.
– Nisam volieo Staljina, ali vjerovao sam mu i bojao sam ga se – priznao je Erenburg u svojim memoarima. U razgovoru s prijateljima zvao sam ga “gazda” kao i svi ostali – govorio je Erenburg.
Foto:Wiki
4. Mrzio je okupatore
Kao komunista i sovjetski Jevrej, Erenburg je mrzio Nijemce iz dna duše i kada je počeo Drugi svjetski rat posvetio se podizanju borbenog duha Crvene armije. Njegov čuveni članak iz 1941. godine pod naslovom “Ubij” imao je zadatak da probudi ratobornost, osvetoljubivost i mržnju kod sovjetskih vojnika.
– Nećemo više govoriti. Nećemo se uzbuđivati. Samo ćemo ubijati. Ako ne ubijete makar jednog Nijemca tokom dana, računajte da ste izgubili dan života – pisao je.
Adolf Hitler je govorio da je Erenburg “Staljinov kućni Jevrej” i obećao je da će ga objesiti čim padne Moskva. Njemačka propaganda je od Erenburga napravila monstruma, tvrdeći da poziva na silovanje njemačkih žena i ubijanje njemačke djece.
Ali Erenburg je naglašavao da je sovjetska mržnja usmjerena samo na njemačkog okupatora, a ne na cijelu naciju.
– Bio sam 1945. u njemačkom gradu koji smo osvojili dan ranije. Rekli su mi da odem u bolnicu i objasnim da niko neće nauditi ni ljekarima ni pacijentima. Glavni doktor se nije mogao smiriti, ponavljajući da je Ilja Erenburg tako agresivan… Morao sam mu reći da je Ilja Erenburg sada u Moskvi, kako bi se smirio – pisao je u memoarima je pisao.
5. Dao je ime periodu SSSR-a poznatom kao “otopljavanje”
Poslije Staljinove smrti, Erenburg je kao mnogi drugi bio sigurniji za svoj život, ali nije našao zajednički jezik s novim generalnim sekretarom CK KPSS, Nikitom Hruščovom. Ipak Erenburg je dao ime novoj eri koja je uslijedila: ottepelj – otopljavanje. Pod tim naslovom objavio je roman 1954. u kojem je opisao tolerantniji život. Kasnije je taj termin korišten s ironijom.
b92
