Srbi na istorijskim prekretnicama
Srbi su narod koji voli sebi da daje važnosti, bar na riječima. Zato su svi naši momenti istorijski, a državnici su oni kojima bi trebali biti zahvalni što postoje, jer nose najteži teret. Narodu kako bude, niko ga i ne pita.
“Pred nama je veoma težak period!” – govorio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić još davne 2015. godine, u fazi primjene odluka iz potpisanog Briselskog sporazuma. Trebalo je dosta vremena da prođe da bismo shvatili da smo dobili jedan izdajnički dokumenat koji je suštinski priznao kosovsku nezavisnost, a da je preostalo samo da se ona i formalizuje. Između ostalog smo saznali i da ga je potpisao tadašnji premijer Srbije Ivica Dačić u originalnoj verziji na engleskom jeziku, koji uzgred isti ne poznaje ni slova.
Nakon toga su uslijedile brojne konkretne odluke koje su proistekle iz Briselskog sporazuma, a koje je srpska javnost, bar ona osvještena, doživjela kao veliku prevaru i izdaju nacionalnih interesa. Briselski sporazum ima 15 tačaka, od kojih se šest odnosi na Zajednicu srpskih opština, koja, ni poslije više od deset godina, nije formirana. Ostale tačke odnose se na integraciju Srba u kosovsko pravosuđe i policiju, postizanje sporazuma o telekomunikacijama i energetici, održavanje lokalnih izbora na sjeveru, dok se u 14. navodi da je dogovoreno da nijedna strana neće blokirati ili podsticati druge da blokiraju napredak druge strane na njenom putu ka EU.
Istorija se ponavlja
Ovih dana slušamo slične najave o “teškim odlukama” koje moramo da donesemo i koje stoje pred nama. I ne propušta se prilika da se narod pozove na najveći stepen jedinstva.
U najnovijoj izjavi Aleksandar Vučić je naveo “da nas čeka težak period jer je nečija namjera samo da gura srpski narod što dalje od Kosova i Metohije” zbog čega će Srbija “iako je za razgovore, morati da promijeni pristup”.
Šta se iza te izjave valja, ako se išta valja, trebali bismo saznati na, pretenciozno nazvanom, Vaskršnjem saboru Srbije i Republike Srpske 5. i 6. maja, kako je to dogovoreno ovih dana sa srpskim patrijarhom Porfirijem.
Na tom Saboru će biti donijete važne odluke o opstanku srpskog naroda na svojim ognjištima, njegovom ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličkog pisma i zajedničke kulturne baštine, napomenuo je Vučić. Tome je dodao da će nova Vlada Srbije i Vlada RS pripremiti deklaraciju i moguće druge pravne akte koje će u istom tekstu podneti na usvajanje skupštinama Srbije i RS. Takođe je rekao da su on i Dodik, patrijarha Porfirija upoznali sa težinom političke situacije u kojoj se nalazi cjelokupan srpski narod i od njega zatražili blagoslov i podršku SPC.
Sačuvaj nas Bože istorijskih momenata!
Narod koji je sve umorniji od ovih istorijskih prekretnica bi ipak, po svemu sudeći, osim zahvalnosti na glasanju trebao i Bogu biti zahvalan što imamo ove i ovakve državnike na čijim nejakim plećima je teška faza naše istorije. Zato se traži blagoslov srpskog patrijarha, koji nakon Pavla koji je imao mudrosti za distancu od vlasti, uglavnom ne izostaje.
Činjenice pokazuju da kada smo god imali najave velikih i teških odluka koje vlast mora da donese, nije nam se dobro pisalo. Šta će sada da nas zadesi (osim izbora u Beogradu i Republici Srpskoj!), saznaćemo vjerovatno vrlo brzo, kao i kakve je snage najavljena promjena pristupa. Ali, poznavajući mentalitet ove i ovakve vlasti u srpskom svijetu, izvjesno je da će se mnoge odluke donijeti, jer su već donesene i dogovorene sa kim treba, ali da će se cijela priča umotati u raznorazne deklaracije i istorijske odluke srpskih skupština.
Zato, možda bi bilo najpametnije prespavati i ovaj istorijski trenutak, jer suštinski se ništa značajno neće desiti, osim “promjene pristupa”, ma šta to značilo, a vrlo vjerovatno da ne znači ništa.
ISTOK
