Ovo je klasičan oblik korupcije i zloupotrebe položaja?!

Agencija za javne nabavke BiH zahtijevala je od Miroslava Milovanovića (SNSD) da se izjasni o kupovini zgrade u Bijeljini i izuzimanju od primjene Zakona o javnim nabavkama BiH. Direktor „Voda Srpske“ detaljno je objasnio kako je kupio gradilište od „Pavgorda“ i pojasnio da nema namjeru do kraja neimarskog poduhvata primjenjuje Zakon. Agencija još čita dokumentaciju, kriminal od 10.254.816 KM prolazi bez posljedica.

Vode Srpske“ u potpunosti su se izuzele od primjene Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, iako zgrada koju su u Bijeljini kupile od fočanskog „Pavgorda“ nije izgrađena, već je tek u izgradnji. Do kraja ovog poduhvata, bez ijednog tenderskog propisa, finansiraće neimarske ideje vlasti bliskog Gordana Pavlovića i to sa nevjerovatnih 10.254.816 KM.

Agencija za javne nabavke BiH pisala je Žurnalu da izuzeće od primjene u ovom slučaju nije moguće i sve se završilo po principu „čuj, Platini, ak’ to još jednom uradiš, ja se budem izgalamil’ na tebe“.

„Agencija će, nakon analize kompletne dokumentacije koja je dostavljena, odlučiti o daljem postupanju“, stoji u pismu.

Dok u Agenciji za javne nabavke čitaju, direktor „Voda“ Miroslav Milovanović radi i poziva se na zaključke i odobrenja Vlade Republike Srpske, kojom upravlja neprivedeni premijer Radovan Višković (SNSD). A, Vlada mu je potpuno odriješila ruke. Saglasila se da kupovinom objekta za smještaj radnika  „Voda“ i nije procijenila koliko iz budžeta može da izdvoji kako bi finansirala ovu investiciju. Daće onoliko koliko u ponudi zatraži jedini prijavljeni – „Pavgord“.

U odluci „Voda Srpske“ od 10. febraura 2025. piše:

„Poslovni objekat/poslovni prostor u Bijeljini, koji je predmet ove odluke, trenutno je u izgradnji na lokalitetu Vanekov mlin u Bijeljini.“

U dopisu Agencije za javne nabavke BiH Žurnalu stoji:

„’Ovaj Zakon ne primjenjuje se na ugovor o javnoj nabavci usluga za: a) sticanje, najam ili zakup bilo kakvim finansijskim sredstvima, zemljišta, postojećih građevina ili druge nepokretne imovine ili prava koja se njih tiču.’

Iz citirane odredbe jasno je da se kupuje ‘postojeća građevina’, a ne ‘građevina u izgradnji’.

Ako se kupuje zgrada koja je djelimično izgrađena, onda se kupuje u zatečenom stanju, a svi dalji radovi podliježu primjeni Zakona o javnim nabavkama BiH“, potpisala je direktorica Filijale Mostar Sanja Ćubela.

Direktor „Voda“ Miroslav Milovanović potpisom na dokumentu, koji je u posjedu Žurnala, potvrdio je da u ugovoru između javne ustanove i „Pavgorda“ piše da će objekat biti predat kupcu za 18 mjeseci, „što je maksimalni rok dovođenja poslovnog objekta u funkcionalno stanje i ispunjenosti svih uslova propisanih tenderskom dokumentacijom“.

Iz „Voda“ su još poručili Agenciji:

„Poslovni objekat treba da je kao takav izgrađen i sa uručenom upotrebnom dozvolom i uknjižen u zemljišnim knjigama ili da je izgradnja poslovnog objekta u toku, sa izdatom važećom građevinskom dozvolom i izjavom ponuđača o krajnjem roku za okončanje svih građevinskih radova, dobijanju svih neophodnih upotrebnih dozvola, saglasnosti i ovlaštenja koja se tiču predmetnog objekta.“

Kako su „objasnili“, u članu 6. ugovora  između „Voda“ i „Pavgorda“ stoji da „prodavac garantuje kupcu da će poslovni objekat biti izgrađen u skladu sa projektom i odobrenjem za građenje s potpisom Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS“, kao i da će „u razumnom roku u katastru nekretnina podnijeti zahtjev za uplanjenje i uknjižbu predmetnog objekta“.

Jasno je da Milovanović nema namjeru u ovom momentu preuzeti zgradu i nastaviti da je dovršava po tenderskim procedurama. Milionskim iznosom iz budžeta građana Pavloviću će biti finansiran projekat i do okončanja radova neće biti nikakve primjene Zakona.

KAKO SU „VODE“ ODABRALE „PAVGORD“

Milovanović je sve priznao, vrlo otvoreno govorio je o dobročinstvu o trošku građana. Još u javnom pozivu naglasio je da „Vode“ kupuju izgrađen ili objekat u izgradnji za smještaj svojih radnika. Tolika dobrota na jednom dokumentu, objasnio je, omogućila bi većem broju ponuđača da se jave. Vlada Republike Srpske bila je veći humanitarac. U zaključku iz jula prošle godine, u kojem se saglasila sa šoping idejama, nije navela finansijski iznos za tu namjenu.

Ipak, da bi malo precizirao široko postavljenje kriterije, Milovanović je odredio da objekat mora da bude u naseljenom mjestu u Bijeljini, a da ipak nije u centru grada i da istovremeno od centra ne bude udaljen više od 1.200 metara. Naravno, površina bi morala da bude do 2.500 kvadratnih metara.

Kakve li slučajnosti. I „Pavgord“ je bio šokiran. Baš on ima ono što se traži. Ostali ponuđači su utihnuli.

Štrihirao je:

Lokacija – zadovoljava.

Kvadratura – 2.496,67.

Cijena – pa moglo bi 4.107,4 KM po kvadratu. Znači, 10.254.816 KM sa PDV-om.

„Vlada RS je 23. januara 2025. godine donijela zaključak u kojem se saglasila da JU ‘Vode Srpske’ izvrše javnu nabavku poslovnog prostora površina 2.496,67 m2 u Bijeljini za smještaj zaposlenih u JU. Zadužuju se Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Ministarstvo finansija Republike Srpske da u budžetu Republike Srpske za 2025, 2026. i 2027. godinu planiraju neophodna finansijska sredstva u iznosu od 10.254.816 KM sa uračunatim PDV-om“, stoji u dokumentu „Voda“.

Ugovor o kupoprodaji neizgrađene zgrade zaključen je 17. februara 20205. kod bijeljinskog notara Alekse Đukanovića.

„Vode“ smatraju da su predmetnu nabavku provele u skladu sa zakonskim odredbama. Kojim, ako su izuzeli od primjene Zskons o jsvnim nsbsvksms? Čak je i dobro sakriveni javni poziv osvanuo u arhivi na web stranici.

Eksperti za javne nabavke koje je Žurnal kontaktirao krajem februara rekli su:

„Klasičan oblik korupcije i zloupotrebe položaja.  Da se razumijemo, niti jedna nabavka se ne može pokrenuti dok nemate obezbijeđena sredstva za istu. Ovo je korupcija na najvećem nivou. Znači, odredili su i unaprijed znaju da će se samo ‘Pavgord’ javiti, jer je vjerovatno tako i ‘naštimano’ u javnom pozivu, koji na webu ne postoji, a na osnovu lokacije i ostalih uslova. Očigledno, uslijedio je dogovor oko cijene, a pitanje je koliko kvadrati u ‘Vanekovom mlinu’ zaista vrijede.

Potom komisija ponudu ocjenjuje sa maksimalnih 100 bodova. Pouka o pravnom lijeku je priča za sebe – ponuđači nemaju pravo žalbe, jer se nabavka ne provodi po Zakonu o javnim nabavkama. Nije sporno, može se kupiti i neizgrađen objekat, može i ruševina i slično, ali ovakvom kupovinom izuzeće prestaje. Ne može ugovorni organ kupiti objekat, pa da prodavac nastavi radove na tom objektu.

Za sve dalje radove na toj nekretnini ugovorni organ mora sam provesti postupak javne nabavke. Ako bi to bilo dozvoljeno, onda se može kupiti i nekretnina koja uopšte ne postoji, ali će se izgraditi nekada. To nije izuzeće. Praktično, ‘Vode’ su mogle kupiti ovu građevinu, ali da vještak procijeni vrijednost i da se plati koliko to u tom momentu vrijedi. Jer, šta ako gradnja stane? Šta ako ta zgrada ne dobije upotrebnu dozvolu.“

(zurnal.info) Foto: Arhiva